“Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili”: Djela i njihove posljedice u islamu
Kakav trag ostavljamo u svojoj blizini i među ljudima oko sebe, kako bismo ga pronašli na Dan kada će svaka duša naći pred sobom ono dobro koje je učinila?
- Priča o ekseru i zidu: početak sa tragovima uvrede i izvinjenja
Bio je jedan dječak koji je često vrijeđao svoje drugove i komšije. Njegov otac želio je da suzbije tu njegovu sklonost ka zlu, pa mu je rekao:
„Kad god nekoga uvrijediš, zakucaj jedan ekser u zid.“
Nakon kratkog vremena dječak se iznenadio kada je vidio da je zid prepun eksera, od kojih je svaki predstavljao jednu uvredu. To je mogla biti ružna riječ, pogled pun prezira ili fizička povreda koju je nanio ljudima oko sebe.
Kada je shvatio veličinu svoje greške, poželio je da ispravi svoje postupke. Otac mu tada reče:
„Kad god se na ispravan način izviniš onome kome si nanio nepravdu, izvadi jedan ekser iz zida.“
Ovaj način se pokazao veoma uspješnim. Dječak je prestao vrijeđati druge, požurio je da se izvinjava, a zatim je, jedan po jedan, vadio eksere iz zida.
Obradovao je oca uspjehom ove ideje. Zajedno su otišli da pogledaju zid koji se sada pojavio nakon što je ranije bio potpuno prekriven ekserima.
Otac se obradovao, ali je sinu skrenuo pažnju na jednu veoma važnu stvar rekavši:
„Istina, izvinio si se i izvadio ekser iz zida, ali tragovi eksera su i dalje vidljivi. Zid je i dalje potrebno popravljati kako bi ponovo postao onakav kakav je bio.“
Ova istinita ili izmišljena priča predstavlja primjer tragova koje naša djela ostavljaju – bilo dobrih ili loših – na naše umove i naše duše, na naše prijatelje, rodbinu i poznanike, pa čak i na cijeli svemir.
Kur’an nam je skrenuo pažnju na važnost razmišljanja o tragovima naših djela kroz riječi Uzvišenog Allaha:
„Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.“ (Ja-Sin, 12.)
Da se djela zapisuju, to nam je poznato. Međutim, zapisuju se i njihovi tragovi.
Ibn Ašur, rahimehullah, kaže:
„Pod tragovima se misli na posljedice djela, a ne na sama djela, što se razumije iz njihovog razlikovanja od riječi: ‘ono što su unaprijed poslali’.“
Tragovi naših djela ne ostaju samo na njihovim počiniocima, nego se odražavaju na cijeli svemir.
Uzvišeni Allah kaže: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“
(Er-Rum, 41.)
Ono što su ljudske ruke učinile ostavilo je posljedice na kopnu na kojem ljudi žive, kao i na moru kojim putuju ljudi i roba, a koje je prepuno opskrbe od koje je čovjek imao koristi, dok u njemu još uvijek postoje mnoge blagodati. Ukratko, čovjek je ostao uskraćen za mnoga dobra koja je Allah položio u svemir upravo zbog onoga što su njegove vlastite ruke počinile.
- Tragovi Allahove milosti i optimizam u Kur’anu
Od ibadeta razmišljanja o vlastitim tragovima radi popravljanja svojih djela, čovjek prelazi na ibadet razmišljanja o tragovima Allahove milosti.
Uzvišeni kaže:
„Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživiti, On sve može.“
(Er-Rum, 50.)
Tragovi Allahove milosti ogledaju se u cijelom svemiru. On ga opskrbljuje, čuva od propasti, odgađa kaznu kako bi prijestupnik imao priliku da se popravi, a kada spušta iskušenje, spušta ga zajedno sa Svojom božanskom blagošću.
Razmišljanje o tragovima Allahove milosti povećava čovjekovo vjerovanje u Allahovu moć i veličinu te širom otvara vrata optimizma. Jer, ma koliko nevolja bila velika, Allahova milost je veća. Ma koliko iskušenje bilo teško, Allah je veći.
Ove istine može osjetiti samo onaj ko razmišlja o tragovima Allahove milosti. Takav se vraća sebi ispunjen lijepim mišljenjem o Allahu, uvjeren da je Njegovo olakšanje blizu i da će Uzvišeni nakon svake teškoće dati olakšanje.
- Da li je utjecaj ibadeta velik ili ograničen?
Jedno od pitanja koje zbunjuje mnoge mlade ljude i one koji posmatraju stanje pobožnih jeste utjecaj ibadeta na ponašanje.
Naime, čovjek vidi osobu koja redovno klanja svih pet dnevnih namaza u džematu i uvijek stoji u prvom safu, ali je prema svojim komšijama loša, u poslovnim odnosima ne pokazuje ni minimum pravednosti ni dobročinstva, a njegovi društveni odnosi puni su otrovnosti.
Poznavanje granica utjecaja ibadeta na srca ljudi oslobađa nas mnogih nedoumica.
Neki ljudi ulaze u namaz – ibadet koji se ponavlja pet puta dnevno, uz dobrovoljne namaze i potvrđene sunnete – samo da ga obave.
Ne očekuju da namaz ostavi trag na njihovom srcu, umu, duši ili odnosima prema ljudima.
Oni jednostavno klanjaju.
Zato se nemoj čuditi ako takav čovjek, čim završi namaz, pa ponekad odmah nakon selama, počini težak šerijatski prijestup. Tada se čovjek začuđeno zapita:
„Zar je ovaj čovjek maloprije bio u namazu?!“
Da, bio je. Klanjao je i činio sedždu, ali nije imao namjeru da sedždu učini i njegovo srce niti da mu se očisti jezik. Njegova namjera bila je samo da sa sebe skine obavezu kako ga Allah ne bi pitao: „Zašto nisi klanjao?“
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je da se ljudi veoma razlikuju po tome koliko njihov namaz ostavlja traga.
Rekao je: „Čovjek završi namaz, a od njega mu bude upisana samo desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina, ili polovina njegovog namaza.“ (Ebu Davud)
Isto važi i za sva druga dobra djela. Njihov utjecaj može biti vrlo slab, a može biti toliko snažan da iz korijena iščupa zlo. To zavisi od ispravnosti djela i od toga koliko je rob okrenut svome Gospodaru.
Namaz ostavlja najljepše tragove na čovjeku kada u njemu ustraje, kada popravi način na koji ga obavlja i kada uvježba svoje srce da bude prisutno u njemu. Tada će namaz ostvariti onaj utjecaj o kojem Allah kaže:
„Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno.“
(El-Ankebut, 45.)
Takav namaz dostiže stepen na kojem snagom svog utjecaja sprječava čovjeka da čini zla u koja je ranije upadao. Namaz ostavlja trag i na čovjekovoj duši i na njegovom tijelu.
Uzvišeni kaže: „Na njihovim licima vide se tragovi sedžde.“
(El-Feth, 29.)
Zato, kada učinim sedždu Allahu, trebam se zapitati: Koliko tada osjećam poniznost i blizinu svome Gospodaru, kada je rob upravo na sedždi najbliži Allahu?
I koliko ta sedžda donosi mom srcu širinu i smirenost?
Koliko se njen trag vidi u mom blagom odnosu prema ljudima, u dobročinstvu prema rodbini i prema onima koji mi nisu rod?
- Trajni utjecaj dobrih djela (trajna sadaka i korisno znanje)
Postoji utjecaj djela koji traje i nakon čovjekove smrti. Njegovo djelovanje nadilazi životni vijek čovjeka.
Ako želimo to jasno razumjeti, dovoljno je uzeti za primjer Sahih imama Buharije i vidjeti kako se njegov utjecaj i korist protežu skoro dvanaest stoljeća nakon smrti imama Buharije, rahimehullah, i nastavit će trajati, Allahovom dozvolom.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje nam na trajnost utjecaja pojedinih djela riječima:
“Kada čovjek umre, njegova djela prestaju, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje za njega upućuje dovu.” (Ahmed)
Čovjekov rad prestaje smrću. Umrli u svome kaburu više ne može povećavati broj svojih dobrih djela, ali tragovi trajne sadake, korisnog znanja i dove čestitog djeteta nastavljaju živjeti i donositi mu nagradu.
Ljudi također dobro znaju da su dobra djela, plemenit moral i lijepo ponašanje jednog čovjeka plod dobrog odgoja koji je primio od svojih roditelja.
Zato ćeš često primijetiti da ljudi, gotovo nesvjesno, kada žele zahvaliti nekome ko im je učinio dobro, kažu: “Allah se smilovao tvojim roditeljima.”
Onaj ko želi da bude obuhvaćen dovama za milost, za života i nakon smrti, neka lijepo odgoji svoju djecu i neka ih podučava da čine dobro ljudima.
- Allahova mudrost u odgađanju kazne prijestupnicima i u tome da se posljedice grijeha ne pojave odmah
Mi čvrsto vjerujemo da svako dobro ili loše djelo ostavlja trag na svome počiniocu.
Međutim, Allahova milost ostavlja prostora. Uzvišeni Allah odgađa kaznu grješnicima kako bi im dao priliku da se pokaju svome Gospodaru i isprave svoj put.
Uzvišeni kaže:
„Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“
(En-Nahl, 61.)
- Utjecaj džumanske hutbe i vazova na odgoj i pročišćenje duše
Suštinsko pitanje jeste: Kada ulazimo u džamiju ili kada putem društvenih mreža slušamo vaz ili hutbu, tražimo li njihov trag na vlastitim dušama?
Još prije toga treba se zapitati: Da li onaj koji govori kao vaiz ili odgajatelj želi ostaviti trag na umovima i srcima svojih slušalaca ili samo želi zadobiti njihovo divljenje?
Allah je opisao blagodat Objave riječima:
„O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.“
(Junus, 57.)
Pa gdje je moj udio u toj pouci? Gdje je moj udio u tom lijeku? Gdje je moj udio u uputi? I gdje je moj udio u toj milosti?
- Kako mjeriti utjecaj lijepe riječi i odgojnog rada
Ponekad tražimo trag svojih riječi ili svog odgojnog rada, pa ga ne vidimo ili vidimo tek neznatan utjecaj. Da li to znači da su svi ti napori otišli uzalud i da trebamo odustati?
Oni koji vjeruju Allahovim riječima: „Zaista Mi nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji dobro čini.“ (El-Kehf, 30.);
preispituju svoja djela i nastoje ih učiniti što ljepšim, potpuno uvjereni da njihov trud neće biti izgubljen. Znaju da ima onih koji se okreću od istine i onih koji je prihvataju.
Znaju da je svaka lijepa riječ i svako dobro djelo poput skrivenog sjemena kojem su potrebni plodno tlo, blagoslovljena voda i dozvola Stvoritelja, Sveznajućeg, da proklija, procvjeta i donese plod.
A muslimanovo je da radi, dok su rezultati u rukama Gospodara svjetova.
Povod za nastanak Sahiha imama Buharije, najvjerodostojnije knjige nakon Allahove Knjige, koju je ummet kroz stoljeća prihvatio s punim odobravanjem, bila je samo jedna rečenica.
Imam Buhari, rahimehullah, kaže:
„Bio sam kod Ishaka ibn Rahavejha kada nam je jedan od prisutnih rekao: ‘Kada biste sastavili jednu sažetu zbirku vjerodostojnih hadisa Allahovog Poslanika ﷺ.’ Te riječi su pale u moje srce, pa sam počeo sastavljati ovu knjigu, misleći na El-Džami’ (Sahih Buhari).” (Fethul-bari, Askelani)
Te riječi izgovorio je jedan učenik, ali je njihov utjecaj na srce imama Buharije bio ogroman, a njihov utjecaj na cijeli islamski ummet još veći.
Zato se zapitajmo: Kakav trag ostavljamo u svojoj blizini i među ljudima oko sebe, kako bismo ga pronašli na Dan kada će svaka duša naći pred sobom ono dobro koje je učinila?
Prijevod i obrada: akos.ba
