Darovi koji upozorenje znače

Usred svakodnevne zaokupljenosti i u trenucima zanosa u kojima čovjek pomisli da je ovladao vlastitom sudbinom, pred nama se iznova pojavljuje jedna uzvišena božanska zakonitost koju Kur’an naziva “istidradž”- postepenost. Riječ je o stanju u kojem Allah otvara čovjeku vrata svake blagodati dok on ustrajava u grijehu — ne kao počast, nego kao odgodu nakon koje slijedi težak ishod.

Fikh istidradža: razumijevanje pojma

Uzvišeni kaže: “Mi ćemo ih, malo-pomalo, a da oni neće ni znati, u propast vodit”(El A’raf 182.)

Istidradž u jeziku dolazi od riječi “stepenica” — postepeno podizanje s jednog nivoa na drugi dok se ne dostigne kraj. U šerijatskom smislu, to je stanje u kojem Gospodar nastavlja darivati čovjeka blagodatima iako on griješi, pa čovjek to pogrešno shvati kao znak Božijeg zadovoljstva, dok je zapravo riječ o približavanju ponoru.

U Musnedu imama Ahmeda prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Kada vidiš da Allah daje čovjeku od dunjaluka ono što voli, iako je u grijehu — to je istidradž.”
Zatim je proučio ajet: „I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili“ (El En’am, 44.)

Poslanik s.a.v.s., time jasno poručuje da obilje dunjaluka za grješnika nije dokaz njegove vrijednosti kod Allaha, nego izraz Njegove zamke: daje mu ono što voli, širi mu opskrbu, pa se on zanese i obradova — a onda ga iznenada sustigne kazna, i sve što je imao ne vrijedi mu ništa. Kao što Uzvišeni kaže:
“ Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, (Šu‘ara, 206–207)

U školi prvih generacija: lica koja su vidjela istinu

Prve generacije muslimana najviše su strahovale upravo od neprekidnog nadiranja blagodati. Sufjan es-Sevri tumači istidradž riječima: “Obasipamo ih blagodatima, a oni zaborave zahvalnost.”
Zunnun el-Misri kaže: “Istidradž je da mu Allah daje darove, ali mu uskraćuje zadovoljstvo njima, pa ga blagodat zaokupi od Onoga koji je daje.”

Ibn Kajjim prenosi riječi jednog od selefa: “Koliko je onih koji su istidradžom zavedeni blagodatima, a da to ne znaju; koliko je onih koji su iskušani pohvalama ljudi, a da to ne znaju; koliko je onih koje Bog prekriva Svojom zaštitom, a da to ne znaju.”

To je obmana duše koja misli da je Božija šutnja o njenim posrtajima znak oprosta, dok je zapravo riječ o odgodi koja povećava grijeh i pojačava kaznu.

Iz historijskih zapisa: kada je istidradž dosegao vrhunac

Slika istidradža postaje potpuna tek kada se pogledaju sudbine onih koji su vjerovali da ih njihova moć i snaga mogu zaštititi od Božije kazne. Hodili su putem zablude, a Bog im je otvarao riznice zemlje — kao istidradž. A kada je njihova radost dostigla vrhunac, kazna je bila bolna.

1. Karun — zaveden bogatstvom

Karun, čovjek iz Musaovog naroda, dobio je toliko bogatstva da su ključevi njegovih riznica bili teret i za najjače ljude. Pobožni su ga savjetovali: “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” (El Kisas, 76.)
Ali on je odgovorio: “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim…“ (El Kisas, 78.)
To je govor onoga koji je u istidradžu: pripisuje zaslugu sebi, zaboravlja Darivatelja. Ishod je poznat: „I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali… (El Kisas, 81.)

2. Ad — zabluda fizičke moći

Ad je izgradio “Iram — grad stubova”, kakav nikada nije postojao. Allah ih je iskušao snagom i moći, ali su oni oholo rekli: “Ko je od nas jači?” (Fusilet, 15.)
Ustrajali su u oholosti, pa je Bog poslao razornu oluju koja je sve pretvorila u prah — pouku da snaga bez vjere vodi u propast.

3. Vlasnici vrta — nestanak blagodati zbog škrtosti

Priča iz sure El-Kalem prikazuje istidradž u ekonomskom smislu: vlasnici vrta zakleli su se da neće dati ništa siromasima. Uvjereni da su gospodari uroda, planirali su grijeh — a dok su spavali, vrt je uništen i pretvoren u pustoš.

Pouke iz sudbina prošlih naroda

• Obmana odgode: Kašnjenje kazne nije znak zadovoljstva, nego odgoda koja povećava grijeh i čini pad težim.
• Pad utvrda: Ni materijalna snaga (kao kod Ada) ni bogatstvo (kao kod Karuna) ne štite od istidradža kada dođe čas obračuna.
• Element iznenađenja: Božija kazna dolazi u trenutku lažne sigurnosti i zabranjene radosti: a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili“ (El En’am, 44.)

Posljedice istidradža (postepenosti) i cijena duhovne sljepoće

Na vjeru:

Umiranje srca — čovjek više ne vidi ružnoću grijeha niti ljepotu dobra. Ibadet postaje forma bez suštine, a znanje gubi blagoslov i postaje teret.

Na dunjaluk:

Nestanak bereketa — mnogo imetka, ali malo mira. Čovjek živi “glad bogataša” koji se ne može zasititi. Često se sve završi gubitkom imetka i poniženjem u starosti. Ibn el-Dževzi kaže: “Čovjek bude ponižen u starosti pa ga ljudi žale, a ne zna da je to zbog grijeha iz mladosti za koji nije pokajanje učinio.”

Na ahiret:

Veliko iznenađenje — čovjek bude uzet u trenutku najvećeg prkosa, pa je pad najteži, a račun najstroži.

Buđenje prije nego bude kasno

Suština nije u tome šta ti je dato, nego šta to daje tvom srcu.
Svaka blagodat koja te ne približava Bogu — istidradž je.
Svaka nevolja koja te vraća Njemu — odabranost je.

Ne zavaravaj se obiljem uz zapostavljanje pokornosti. Ne daj da te zavara Božije lijepo prekrivanje dok Mu se suprotstavljaš. Jer kada se strpljivi razljuti — kazna je bolna, a kada uzme — iznenađenje je potpuno.

Neka ti Božije blagodati budu mostovi povratka, a ne zidovi grijeha. Provjeravaj svoje srce sa svakim povećanjem dunjaluka. Vjernik je pronicljiv: u darovima vidi odgovornost, u odgodi vidi odgoj, u iznenadnoj kazni vidi pouku.

Drži se zahvalnosti, čvrsto se uhvati za istigfar. Najljepši život je u pokornosti Gospodaru, a najteža tjeskoba u zaboravu Njega. Sretan je onaj koga pouči tuđa sudbina, a nesretan onaj koji drugima postane pouka.

Zaključak: izlaz iz zamke

Spas od istidradža leži u budnosti, a njen najvažniji put je stalna samoprovjera.
Iskren vjernik vidi blagodat kao obavezu, a ne kao nagradu za nemar.
Ako vidiš da ti Bog daje dok griješiš — požuri pokajanju. Znaj da Božija blagost nije nemoć, nego prilika da se vratiš prije nego što se vrata zatvore!

Izvor: islamweb.com

Prijevod i obrada: akos.ba