Dok god je ljudskog sebičnjaštva, bit će i posla za terapeute…

Izjava je iskarikirana da bi bila smiješna i ne odražava u potpunosti stvarno razmišljanje; ipak, proistekla je iz stvarnog razmišljanja o stvarnom problemu: Koliko smo zaista tu jedni za druge?

Svi smo se u životu našli u izazovnim situacijama, možda i težim iskušenjima. I svi smo se, sigurno, u tim situacijama osjećali, bar ponekad, dosta usamljeno. Ne zbog odsustva ljudske blizine, već odsustva stvarnog razumijevanja, istinske empatije i onog najbitnijeg: nečije volje i spremnosti da nas samo sasluša.

Ljudska potreba iza odlaska terapeutu je, upravo, manje u saznavanju korisnih strategija nošenja sa problemima, a često puno više iskorak prema želji da budemo saslušani i shvaćeni. Ustvari, već sâmo dijeljenje misli i emocija ima terapeutski učninak, a često nam se, tokom pričanja, prirodno nametnu logična objašnjenja i rješenja naše situacije.

Tako je i poznati autor, S. Peck, u svom dugom kliničkom radu s pacijentima, došao do revolucionarnog otkrića da ono što liječi ljude nisu prestižne terapeutske diplome i vještine, već osjećaj da je terapeutu zaista stalo do njih

“Pa to je nevjerovatno! I besplatno! Za to nisu potrebne škole, samo empatija.” Ali..

Tužno je saznanje da je moderni čovjek postao toliko preokupiran sobom i trkom za materijalnim da je humanost ostavio negdje iza sebe..

Gdje je nestalo prijateljstvo?
Ljudi, pogotovo na Zapadu, plaćaju dobar iznos novca za sesiju “običnog” prijateljstva.. Danas nam je empatija potrebna više nego ikad. Potrebno je vraćanje na fabričke postavke..

Kako opisati islam nekome ko o istom ništa ne zna? Vjera milosti, zar ne? A vjernici? Širokogrudni, susretljivi, brižni i empatični ljudi, rekli bismo..

Da li smo zaista milostivi, brižni i empatični, ili nas “smara” po stoti put slušati o ljubavnim jadima prijatelja, ponuditi pomoć, biti tu kada zatreba, ili smo svjesni hadisâ:

“Ko otkloni od vjernika neku od dunjalučkih nedaća, Allah, dž.š., će od njega otkloniti neku od ahiretskih nedaća. Ko olakša onome ko je u teškoj situaciji, Allah, dž.š., će njemu olakšati na Dunjaluku i na Ahiretu. Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu.”

“Najdraže djelo Allahu, nakon obavljanja farzova, je obradovati brata muslimana.”

“Primjer vjernika u svojoj međusobnoj ljubavi, saosjećajima i milosti, je poput primjera jednog tijela, kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo obuzme nesanica i groznica.“

Bez straha i tuge, Emina Hrustemović, psiholog