Tuđi uspjeh, vlastiti gubitak: Kako nas Kur’an uči ravnoteži?

Vjernik ima drugačiju duševnu izgrađenost, drugačiji moral i drugačiji pogled na život.

On zna da su dunjalučki užici prolazni i da malo vrijede; da su samo iskušenje na putu prema trajnim ahiretskim stepenima i boravištima te da je dunjaluk tek prolazak do njih. Ovaj svijet vidi kao priviđenje, a Allaha kao jedini siguran oslonac na putovanju kroz dunjaluk i ahiret. Zna da niko osim Njega nema konačnu vlast i ne određuje sudbinu.

Kada bi se svi ljudi udružili da mu naude, ne bi mu mogli nauditi osim onim što mu je Allah već odredio. I kada bi se udružili da mu koriste, ne bi mu mogli koristiti osim onim što mu je Allah već propisao.

Zato ga dobitak ne zanosi niti ga gubitak baca u očaj. Kada ga zadesi nešto što ne voli, podsjeti se: „…Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“
(El-Bekare, 216, dio ajeta)

On vjeruje da je Allah mudar, pravedan i milostiv te da i iza onoga što doživljavamo kao zlo postoje razlog, mudrost, korist ili pravedna posljedica.

Pred smrću se bori postojano, ponavljajući: „Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama.“
(En-Nisa, 78, dio ajeta)

„Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići…’“ (El-Džumu‘a, 8, dio ajeta)

„Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom.“ (Ali Imran, 145, dio ajeta)

Nikome ne zavidi niti priželjkuje tuđe blagodati. Naprotiv, saosjeća s ljudima zbog nemara u kojem žive, a srce ga podsjeća:„Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!“  (Ali Imran, 196–197)

„Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.“ (El-Mu’minun, 55–56)

„Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu…“ (Ali Imran, 178, dio ajeta)

„Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.“
(El-Hadid, 22–23)

„Reci: ‘Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi…’“
(Et-Tevbe, 51, dio ajeta)

Plod vjerovanja u ove ajete jesu smirenost, duševni mir, spokoj i povjerenje u Allahovu mudrost, pravednost, milost i upravljanje svim stvarima.

dr. Mustafa Mahmoud

akos.ba