Kako je Ebu Bekr nastavio pomagati čovjeku koji je povrijedio njegovu porodicu
Ebu Bekr es-Siddik, r.a., najbliži prijatelj Allahovog Poslanika ﷺ i otac Aiše, r.a., materijalno je pomagao svog siromašnog rođaka Mistaha ibn Usasu. Rodbinska povezanost i Mistahova oskudica bili su razlog da dio svog imetka redovno izdvaja za njega.
Međutim, kada se Medinom proširila potvora protiv Aiše, Mistah se našao među onima koji su je prenosili. Čovjek kojem je Ebu Bekr pomagao učestvovao je u nanošenju boli njegovoj kćerki i cijeloj porodici. Nakon što je objavom potvrđena Aišina nevinost, Ebu Bekr se zakleo da Mistahu više neće davati pomoć.
Tada je objavljen ajet koji će promijeniti njegovu odluku.
Potvora koja je pogodila cijelu porodicu
Događaj poznat kao El-Ifk počeo je nakon što je Aiša, r.a., prilikom povratka s jednog pohoda ostala iza skupine, tražeći izgubljenu ogrlicu. Safvan ibn Muattal, r.a., pronašao ju je i doveo do vojske. Taj događaj iskorišten je za širenje lažnih optužbi protiv nje.
Glasine su zahvatile Medinu, a Aiša je prošla kroz teško razdoblje tuge i neizvjesnosti, sve dok nisu objavljeni ajeti koji su potvrdili njenu nevinost.
Da bismo razumjeli Ebu Bekrovu odluku, potrebno je imati pred očima težinu te povrede. Kao otac, gledao je patnju svoje nedužne kćerke. Mistahovo učešće dodatno je pogodilo odnos u kojem su već postojali bliskost i dobročinstvo.
Takvo iskustvo razumije i današnji čovjek: pomognemo nekome, otvorimo mu vrata svoje kuće ili mu budemo podrška u teškoći, a zatim saznamo da je govorio protiv nas. Povreda tada zahvati i povjerenje koje smo gradili.
Pitanje koje je promijenilo odluku
Uzvišeni Allah objavio je:
„Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.“ En-Nur, 22; prijevod Besima Korkuta.
U središtu ajeta nalazi se pitanje koje povrijeđenog čovjeka podsjeća na njegovu vlastitu potrebu za oprostom: „Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?“
Ebu Bekr je potvrdio da želi Allahov oprost i obnovio pomoć Mistahu, odlučivši da mu je više neće uskraćivati. Događaj je prenesen u Aišinom kazivanju koje bilježe Buhari i Muslim.
Njegov odgovor dobio je vrlo konkretan oblik. Pomoć je ponovo počela stizati čovjeku zbog kojeg ju je bio prekinuo.
Dobročinstvo pred iskušenjem nezahvalnosti
Dok nam ljudi uzvraćaju pažnjom i zahvalnošću, lakše je nastaviti činiti dobro. Teže pitanje javlja se kada njihovi postupci povrijede nas ili naše najbliže.
Ebu Bekrov primjer poziva nas da tada preispitamo svoje motive. Jesmo li pomagali samo dok smo zauzvrat dobijali poštovanje ili smo tim djelom tražili i Allahovo zadovoljstvo? Možemo li, uprkos razočarenju, sačuvati barem dio dobra koje smo činili?
To preispitivanje zahtijeva iskrenost. Povreda može biti stvarna i duboka, a ipak ne mora određivati svaku našu buduću odluku.
Mistahova potreba za pomoći nije nestala njegovom greškom. Ebu Bekr je, odazivajući se kur’anskom pozivu, nastavio odgovarati na tu potrebu.
Oprost i odgovornost mogu ostati zajedno
Ovu priču trebamo čitati i uz svijest o ozbiljnosti potvore. Prenošenje laži protiv Aiše bilo je teško zlo, jasno osuđeno objavom. Poziv na oprost uslijedio je u kontekstu u kojem je istina već bila razjašnjena.
Zato oprost ne zahtijeva da laž nazovemo bezazlenom, prešutimo nepravdu ili povrijeđenu osobu požurujemo da odmah obnovi raniju bliskost. Povjerenje se može vraćati postepeno, a granice ostati potrebne.
Pouka Ebu Bekrovog postupka posebno je vrijedna za naše porodične i rodbinske odnose. Nakon svađe možemo sačuvati pristojan govor. Nakon razočarenja možemo odbiti da širimo tuđe mahane. Ako odlučimo pomoći, možemo to učiniti bez ponižavanja i stalnog podsjećanja na ono što se dogodilo.
Ebu Bekr je svoju odluku promijenio kada ga je kur’anski ajet podsjetio na Allahov oprost. Njegov primjer ostavlja nam pitanje za trenutke vlastite povrijeđenosti: postoji li dobro koje još možemo učiniti, a koje bismo zbog ljutnje potpuno ugasili?
akos.ba
