Ne plači moja Merjem…
Kročeći kroz život, doživljavamo uspone i padove, i sami znamo da insan nije stvoren da bi kročio kroz život sam. On mora imati prisustvo druge osobe, bila to porodica, voljena osoba ili najbolja prijateljica.
Jedna od najtežih stvari danas je naći prijateljicu koja će za tebe biti tu u dobru, zlu, i koja će ti reći stvari kako jeste a ne klimati glavom na svaku tvoju riječ, najbitnije je i to da bi taj prijatelj trebao da te podsjeća na Allaha i da ispravlja tvoje greške baš kao što bi ti trebao njegove.
Hvala Uzvišenom koji me obradovao takvom osobom u mom životu- mojom Merjemicom. Iako nemamo priliku da se često viđamo što bi se reklo uživo, jako mnogo tipkamo i pričamo hvala Allahu na modernoj tehnologiji. Ni različiti kontinenti nas nisu uspjeli razdvojiti. Danas nas veže nešto puno jače. Danas nam je tuga zajednička, danas moja Merjemica ispraća svog babu posljednji put. Svjedok sam Ramazana, Bajrama i svih veselih trenutaka koje je moja Merjema preplakala i ostala tužna umjesto da mi se raduje na te dane, ali isto tako ja poznajem svoju jaku i čvrstu Merjemu, koja je i pored svega ostala uzdignute glave i nije štedila na riječima zločincima koji su joj zauvijek oduzeli babu. Nije moja Merjema spustila glavu ni pred načelnikom Prijedora, neka mu je na čast sve što je uradio a Allah je najveći.
Hvala Allahu, čvrstina koju pokazuje ona, za mene je često poticaj da i sama idem dalje kada mislim da me Dunjaluk pritisne, kada mislim da nema izlaza merjemin iman pomaže podići moj iman.
Duša mi se stegnula danas kada sam je na tv-u vidjela koliko plače, duša mi je plakala s njom. Duša moja mila ne mogu ni zamisliti količinu bola koju osjećaš Merjemice moja, ali baš kao što si mi i sama danas rekla Allah je odlučio da je tvoj babo toliko trebao da bude na ovom prolaznom svijetu, te da samo trebamo svojim dovama učiniti da se vi ponovo sretnete. A onda ćeš ti moja Merjemice jesti sve one propuštene baklave i popiti sve neispijene kahve sa svojim babom in saa Allah.
Merjemice moja, kao sestra u Islamu i kao tvoja najbolja prijateljica, želim ti reći da Allahova pravda stiže sve na ovom svijetu, ostani takva kakva jesi uz sve divne ljude koji te okružuju i nikada, nikada nemoj izgubiti svoj ponos i svoj Islam. Nikada nemoj dopustiti da te zločinac pokoleba i nikada nemoj dopustiti da nepravda pobjedi pravdu.
Ne zaboravi ni to da si ti kćerka imama Sulejmana koji bi da je živ danas sigurno bio ponosan da vidi kakvu porodicu je Safija podigla uz Allahovu pomoć i kako snažne kćerke ima.
In ša Allah tvoj babuka je na boljem mjestu, a ti dovi i ostani ustrajna. Mi tvoji prijatelji smo tu da ti držimo leđa ako ikada posustaneš.
Piše: Emina Suljević
Akos.bA
