U FokusuVijesti iz zemlje

Rasim Pirija: Burak će me odnijeti na hadž

Rasim Pirija iz Konjica već dugo godina želi otići na hadž kao bedel za svoju majku, ali je na tom putu nailazio na različite poteškoće. Kada se najmanje nadao, ta mu se želja ispunila. Danas je u Mekki i s nestrpljenjem čeka Dan Arefata, koji je ove godine baš u petak, čemu je Rasim težio svih ovih godina.

„Već dugo vremena planiram obaviti hadž za svoju majku Đulu Pirija. Pošto je ove godine poslije korone broj hadžija ograničen na jedan milion, Bosna i Hercegovina je dobila, čini mi se, 996 mjesta za odlazak na hadž. U prvom ciklusu nisam mogao doći na red, a i zakasnio sam prilikom prijave za hadž“, započeo Rasim svoju priču.

Ističe kako već 15 godina namjerava da obavljanje hadža za njegovu majku bude u petak, odnosno, da u petak bude na Arefatu.

„Taj hadž je efdalniji za 70 puta u odnosu na onaj u druge dane u sedmici. Kada je došao taj petak prije sedam godina, nisam imao mogućnost da odem tada na hadž, nisam imao sredstva, pa sam pokušavao preko Ambasade Saudijske Arabije da nešto obezbijedim. Međutim, oni su već tada bili prekinuli davanje pomoći za odlazak na hadž. I ja sam čekao naredni momenat kada bih to mogao učiniti. To je bilo ove godine. Dan Arefata ove godine je u petak, a u subotu je Bajram. Zato sam čvrsto odlučio da odem na hadž“, kazao je Pirija.

Pojašnjava da, zbog utvrđenih pravila, nije mogao doći na spisak, ni u Medžlisu Islamske zajednice (MIZ) Konjic, niti u Muftijstvu mostarskom.

„Sutradan sam otišao u Ured za hadž i umru u Sarajevu. Isti sam odgovor dobio i u Sarajevu. Dakle, sva mjesta su bila popunjena. Po muftijstvima je bilo podijeljeno koliko će koje muftijstvo dobiti mjesta za hadž, tako da nije bilo praznog mjesta“, kazao je Rasim.

Međutim, nije posustajao čak ni kada je od prijatelja Nezim-ef. Halilovića saznao da se ne može ništa uraditi s tim u vezi, i koji ga je savjetovao da se prijavi sljedeće godine.

„Bio sam uvjeren da ću ipak otići na hadž ove godine. Srce mi je govorilo da ću otići, a razum da neću. Prikupio sam sve potrebne papire, pasoš, novac, žuti karton, PCR test, iako mi je sekretar Ureda za hadž i umru rekao da ću samo baciti novac ako budem radio taj PCR test, jer su mjesta popunjena. Ipak sam ja to sve uradio i kada sam prilikom vađenja testa sreo šefa Ureda za hadž i umru Dževad-ef. Hadžića i Nezim efendiju, on mi je rekao da je učinio sve što je mogao, ali da nema nikakvih rezultata“, kazao je Rasim.

Kaže kako im je kazao da će ostati ispratiti hadžije kada polete avionima i, ako ne bude u tim avionima, da će gledati u nebo i čekati da mu Uzvišeni Allah pošalje nešto da se prebaci u Medinu, a kasnije u Mekku.

„Dževad se nasmijao i rekao da Allah dž.š. jedino može da mi pošalje Buraka, a ja sam rekao da je Burak poslan čovjeku, iako se ja ne mogu ni u kom segmentu porediti sa Muhammedom a.s., jer ja sam jedan obični smrtnik“, kaže Rasim, dodajući kako im je odgovorio i da vjeruje da se i danas, 1400 godina kasnije, može tako putovati.

Međutim, nije dugo potrajalo do obrata u Rasimovoj priči.

„Kad sam došao kući, nazvao me Dževad i pitao da li želim da idem na hadž. Ja sam prvo mislio da se neko šali sa mnom, jer ja već četiri dana stojim na nogama ne bi li otišao, a sada me neko naziva i pita da li želim da idem. Prihvatio sam. Svi papiri su bili gotovi. Četiri, čini mi se, osobe su bile pozitivne na PCR testu, tako da sam ja dobio to jedno mjesto za odlazak na hadž i ostvarila se moja želja da nakon toliko godina baš u petak budem na Arefatu, ako Bog da. Dakle, dobio sam papire u 15 minuta do 12.00 sati, a letio sam već u 5.05 sati poslije podne“, s ushićenjem se prisjeća Rasim.

Na hadžu je bio prije 20 godina i kaže da su se od tada mnoge stvari promijenile u Medini i Mekki.

„Utisci koje ja nosim u sebi su se samo ponovili. Medina se malo promijenila, obnovila se. Poslanikova džamija je dobila novo ruho. I, naravno, kada čovjek dođe na ta sveta mjesta osjeća se prelijepo. Hotel u Medini je bio blizu Poslanikove a.s. džamije. Ovdje isto tako, autobusom se stigne za pet do sedam minuta do Ka’be. Zadovoljni smo smještajem, zadovoljni smo hranom i čistoćom hotela. To je daleko na većem nivou nego je bilo prije 20 godina“, kaže Rasim.

Akos.ba

Povezani članci