Amina Isović – Bukvić: “Moja Džedda, moja Arabija”

Akos.ba: Nedavno je svjetlo dana ugledala knjiga autorice Amine Isović Bukvić pod nazivom „Moja Džedda, moja Arabija“. Kako je nastala knjiga i šta je glavna ideja vodilja pri pisanju ove knjige?

Knjiga je počela da se piše onog dana kada sam stigla u Saudijsku Arabiju, oktobra 2000.

Zbog nemogućnosti da moja mama i sestra dobiju vizu i posjete me u Džeddi, pisala sam im svaki dan  o zanimljivom i neobičnom životu unutar zidina Kraljevstva. Zahvaljujući pismima sačuvala sam sjećanja od zaborava što sam kasnije iskoristila da napišem knjigu.

Jedan dio pisama u knjizi sam ostavila u orginalnom obliku onako kako su zaista bila napisana, a drugi, onaj veći dio, pretočila sam u priču koju sam željela ispričati na način da sadržaji budu interesantni čitateljima.

Moja Džedda, moja Arabija napisana je davno i dosta stvari koje su bile svakodnevnica prje 20 godina u Pustinjskom kraljevstvu, danas su posve različite tim nekadašnjim, jer danas npr. žene rade na javnim mjestima, voze automobile, fotografisanje je dozvoljeno čak i u Haremima Mekke i Medine…

Nama u Bosni, priča o Saudijskoj Arabiji, je priča o hodačašću, obilascima Svetih mjesta, sjećanje na Posljednjeg Božijeg poslanika, njegov život i smrt i sve je to obavijeno slikom svetosti, ali, život u Saudiji nisu samo obredi; životu u Saudiji su i njihovi običaji, život u Saudiji je i smrt ali i rađanje novih života, jedan neobičan splet duhovnosti i svakodnevne sfere života, što je nama kao muslimanima iz drugog svijeta i kulture, često neobično, posebno kad doživiš da Saudija nije samo Mekka i Medina, nego da je država kao i sve na svijetu sa bezbroj prednosti i nedostataka.

Nas koji nismo bili pripremljeni za susret sa društvom u kojem se živi potpuno različito životu u našoj zemlji, obično ti nedostaci zbune, mnoge često i razočaraju ali moj pristup tom novom svijetu koji se otvarao ispred mene u pustinji pored Crvenog mora, bio je, prije svega antropološki. Željela sam razumjeti ‘zašto?’. Zbog toga sam pažljivo posmatrala i još pažljivije slušala a onda o svemu viđenom pisala.

Akos.ba: Kako biti objektivan promatrač u zemlji koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim?

Sve na ovom svijetu ima svoje prednosti i mane, koje ako želimo razumjeti i sagledati u realnim okvirima, trebamo osloboditi naša srca predrasuda ali i zaljubljenog zanosa, tek tada se mogu otvoriti uslovi za realno promatranje stvari koje nas okružuju.

Istina je da su mnoge žene strankinje sa kojima sam se družila, prije dvadeset godina, bile  nezadovoljne okolnostima različitim od onih na koje su naučili pa su zbog toga bile često nesretne da bi nakon što bi napustile Džeddu, često u pismima koja su mi slale pisale kako je život u Saudiji bio najljepši period njihovog života i kako im nedostaje.

Imala sam dva izbora, prvi da budem ‘ljuta’ i osim toga ništa ne promijenim i drugi da učim pa da kroz svoje znanje o društvu mijenjam percepciju neznanja.

Mogla sam jadikovati svaki dan i prespavati svoj boravak u Džeddi ili učiti o razlikama bez kojih ovaj svijet ne bi bio ni blizu zanimljiv kao što jeste da smo kojim slučajem isti jedni drugima.

3. Akos.ba: Knjiga se jako brzo prodaje što znači da postoji veliko interesovanje za ovakvu tematiku te ste uspjeli razviti dobar odnos sa svojom publikom. Šta je to što biste izvojili kao posebnu poruku ove knjige?

Zanimljivo je da su oni koji su je pročitali izvlačili različite odlomke kao najinteresantnije koji su im najviše privukli pažnju. Niko još od onih koji su nakon čitanja komentarisali knjigu sa mnom, nije spomenuo isti dio ili poruku.

U knjizi je ispričana prošlost i sadašnjost, opisani su gradovi, pustinja i more, a prije svega opisan je život stranaca koji su živjeli, u to vrijeme, u zatvorenom pustinjskom Kraljevstvu, mjestu u koje je prije 20 godina bilo teško, gotovo nemoguće ući osim zbog hodočašća ili eventualno školovanja na islamskim univerzitetima.

Akos.ba: Možda je rano, ali s obzirom da iznimnu zainteresiranost za Vašu knjigu, možemo li očekivati nastavak knjige ili možda internacionalnu karijeru knjige?

Moja Džedda, moja Arabija ima gotovo 500 stranica i sastoji se iz dva dijela tako da bi svaki nastavak bio suvišan.

Novih priča o Saudiji do sada sam napisala ni sama im ne znam broj, od kojih su mnoge objavljene u našim medijima, jer nakon gotovo svakog odlaska u Saudijsku Arabiju poslije 2004. godine ili godine kada smo se vratili u Bosnu, pisala sam neka nova zapažanja. Sumnjam da ću te priče publicirati u nastavak knjige, premda bi nakon toliko vremena možda bili interesantno napisati šta se desilo sa ljudima koje spominjemo kroz svoje priče o Saudijskoj Arabiji prije 20 godina, ali trenutno o tome ne razmišljam. Neka taj dio ostane prekriveno velom prošlosti.

Velika inozemna tržišta već su ne samo pokazala interes nego i inicirala potpisivanje ugovora koji bi ovu knjigu plasirao van granica naše zemlje što je samo po sebi uspjeh jer knjiga je izdata tek prije mjesec dana.

Akos.ba