Ponavljanje bitnih činjenica
Ponavljanje bitnih činjenica bila je Muhammedova, s.a.v.s, stalna metoda odgoja, jer se tom metodom pripomaže odgajaniku da se određeno značenje što bolje posloži u dubini njegove duše i tako se daleko lakše usvoj. Brojni narodi i zajednice ponavljanje koriste i danas kao način da se neke važne parole slegnu u srca naroda.
Ova metoda posebnom je bila izražena kada je pojašnjavao neke velike grijehe, kako bi ljude što više od njih udaljio.
Abdurrahman b. Ebi Bekr, r.a, prenosi od svog oca da je rekao: “Bili smo kod Allahovog poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: Hoćete li da vas obavijestim o tri najveća grijeha?!Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost prema roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor! Allahov Poslanik, s.a.v.s. bio se naslonio na nešto pa je sjeo i toliko je ponavljao riječi: lažno svjedočenje ili lažan govor da smo mi pomislili: Da hoće ušutjeti!”(Muslim)
Uz ponavljanje određenih riječi, kao što je slučaj u ovom hadisu: lažno svjedočenje ili lažan govor, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je promijenio položaj u kojem se nalazio, čime je htio odgajanicima potcrtati važnost onoga što spominje i opasnost negativnosti na koju upozorava.
Zanimljivo je da je ponavljao riječi: lažno svjedočenje ili lažan govor, a nije ponavljao: Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost prema roditeljima, zbog njegove brige za suzbijanjem lažnog svjedočenja i lažnog govora, jer je to više prisutno među ljudima a nemarnost prema tome je veća. Lažno svjedočenje je lažan govor kojim se želi destruktivno djelovati na određenu ličnost, putem čega se uzima tuđi imetak i preko čega se oibespravljuju drugi. Nijedan veliki grijeh, najkon širka i kufra, ne uzrokuje veću štetu i smutnju od lažnog svjedočenja, klevete i lažnog govora. Upravo zboga toga je Allahov Poslanik, s.a.v.d., ove destrukcije izjednačio sa širkom i kufrom. Poslanik, s.a.v.s., se, pri spominjanju lažnog govora i lažnog svjedočenja, kako napominje Abdulfettah Ebu Gudde, toliko ljutio i ponavljao te anomalije, što nije učinio ni pri spominjanju većih grijeha od toga – ubistva i bluda.
Ponavljanjem nekih činjenica htio je, nesumnjivo, ukazati na pogubnost činjenja određenog djela, kako bi njegova štetnost postala prepoznatljiva, pa da je ni dotična osoba, niti bilo ko drugi do koga dođe ta informacija ne bi imao snage ponoviti!
Safvan b. Muhriz, r.a., prenosi da je u jednoj bici, jedan od ashaba ubio idolopoklonika, koji je, nakon što je osjetio opasnost od smrti, izgovorio: La ilahe illellah! Kada je to čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao ga je: Zar si ga ubio?! Odgovorio je: Da! Poslanik, s.a.v.s., mu je, tada, rekao: Kako ćeš postupiti sa La ilahe illellah kada dođe Sudnji dan?! Taj ashab je, tada, zamolio Vjerovjesnika, s.a.v.s: Allahov Poslaniče, moli oprost od Allaha za mene! A Allahov Poslanik, s.a.v.s., samo je ponavljao riječi: Kako ćeš postupiti sa La ilahe illellah kada dođe Sudnji dan?!” (Muslim)
Izvor: Pedagogija Muhammeda a.s
Autor: Šefik Kurdić
Za Akos.ba priredila: Elmedina R.
