Sarajevo grad sa najviše saobraćajnih nesreća u BiH: Šest mrtvih i 425 povrijeđenih u 5 mjeseci
Sarajevo je najnesigurniji grad u BiH što se tiče saobraćajnih nesreća, a što pokazuju statistički podaci Federalne uprave policije i MUP-a RS-a. Tako je recimo samo u prvih pet mjeseci ove godine na području Kantona Sarajevo registrovano 4.116 udesa, odnosno 27 dnevno.
Koliko je opasno biti učesnik u saobraćaju u glavnom gradu BiH, govori podatak da je tokom protekle godine u Sarajevskom kantonu zabilježeno čak 10.536 nesreća, dok je na drugom mjestu po broju udesa bila Banja Luka sa 4.559, pa ZDK, gdje je registrovano tek 4.126 udesa. U saobraćajnim nesrećama u Kantonu Sarajevo 1.190 osoba je nastradalo, od tog broja 24 osobe su poginule…
Brzina, alkohol…
Prema šturim statističkim podacima koje smo dobili iz MUP-a Kantona Sarajevo, u prvih pet mjeseci ove godine u saobraćajnim nesrećama poginulo je šest osoba, od čega su po jedan vozač i putnik, te četiri pješaka. U istom periodu povrijeđeno je 425 osoba, od čega su 203 vozači, 120 putnika i 92 pješaka. Iz MUP-a KS-a pojašnjavaju da su uzroci saobraćajnih nesreća najčešće neprilagođena brzina, upravljanje motornim vozilom pod dejstvom alkohola, odroni na putu i slično… Zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola u proteklih pet mjeseci policija je iz saobraćaja isključila 1.547 vozača.
U prva tri mjeseca u Sarajevu je registrovano 2.365 saobraćajnih nesreća, od čega je 2.171 sa materijalnom štetom, a poginulo je pet osoba.
U istom periodu, primjera radi, u Istočnom Sarajevu dogodilo se 198 udesa, stradalo je 66 osoba, od kojih dvije smrtno, teže je povrijeđeno 16, dok je lakše povrede zadobilo 48 osoba.
Gotovo da nema sedmice da se u Sarajevu ne desi nekoliko težih udesa.
Podsjetimo, 65-godišnji Ibro Voloder preminuo je 14. juna, četiri dana nakon udesa na tramvajskom stajalištu Energoinvest u Ulici Džemala Bijedića. Ljekari su mu sanirali povrede glave, ali je izgubio bitku za život zbog opšteg zdravstvenog stanja. Voloder je povrijeđen nakon što je u Ulici Džemala Bijedića došlo do sudara terenca porshe i dvije opel astre. Nakon kontakta sa porsheom, jedna astra je skrenula, udarila u zaštitnu ogradu tramvajskog stajališta i Volodera, te završila na tramvajskim šinama.
Istog dana na raskrsnici ulica Džemala Bijedića i X transverzala u sarajevskom naselju Nedžarići došlo je do sudara fiata i nissana. Tom prilikom jedna pješakinja je pukom srećom izbjegla smrt, a povrijeđen je 18-godišnjak koji je vozio fiat. Do udesa je došlo nakon što je fiat, koji se kretao Bulevarom Meše Selimovića, na raskrsnici skrenuo prema Dobrinji kada ga je udario nissan. Fiat se nekoliko puta prevrnuo i pao na bok, dok je ženu koja se nalazila na pješačkom prelazu prolaznik sklonio ispred vozila koje se prevrtalo.
Na Bulevaru Meše Selimovića u sarajevskom naselju Nedžarići 1. aprila Semir Rastoder (25) golfom A6 usmrtio je pješakinju Havu Dovadžija-Šljivić (27), majku dvoje maloljetne djece. Rastoder je, vozeći automobil, navodno, brže od 90 kilometara na sat, usmrtio ženu dok je prelazila ulicu.
Prema riječima Ševala Kovačevića, sudskog vještaka saobraćajne struke, posljedice velikog broja saobraćajnih nesreća u Sarajevu i BiH treba gledati kroz prizmu lošeg stanja u društvu. On smatra da je neefikasna država signal povratnicima u vršenju krivičnih djela i prekršaja u oblasti saobraćaja da nastave jer im država ništa ne može.
“Iznad svega je problem nedovršene kaznene politike u procesu izvršnog postupka. Nema izvršenja kaznenih sankcija počevši od zatvora jer, nakon osude, kriminalci su na ulici dok čekaju odsluženje prekršajne ili krivične kazne. Treba naglasiti nedostatak infrastrukture naspram velikog broja vozila. Više od milion vozila kreće se drumovima BiH”, kaže Kovačević.
Stotine poginulih
Evropska unija, da bi se oslobodila starih automobila, proklamovala je slobodno tržište, te su ukinute carinske barijere za uvoz starijih vozila u BiH, govori Kovačević i dodaje da se danas, bez ikakve odgovornosti, stara vozila uvoze u BiH, a da država od toga nema nikakve koristi.
“Sad imate neravnotežu između broja vozila i opasnosti koje takva vozila proizvode. Naime, godišnje u saobraćaju pogine između 380 i 420 osoba, teško se povrijedi 4.500, lakše desetak hiljada osoba, a zabilježi se oko 38.000 saobraćajnih nezgoda. Samo u Sarajevu prošle godine zabilježeno je više od 10.000 nesreća. Rješenje ovog problema je ulaganje u infrastrukturu. Ako već ne možemo naplaćivati carine, a vozila predstavljaju opasnost, onda se mora uzeti novac koji proizvodi opasnost. Jedino se može uzeti kroz gorivo. Ako se prijavi uvoz 900.000 tona naftnih derivata, ostvari se prihod od dvije milijarde i tristo hiljada maraka, a država na to uzme svega 450.000.000 KM akcize. Država treba da uzme 50 posto akcize, kao što se radi u Turskoj, gdje tim novcem gradi saobraćajnu infrastrukturu. U Turskoj su rekli da će 2020. skinuti te akcize, tek kad infrastrukturu dignu na noge”, tvrdi Kovačević.
On dodaje da pojedini privatni mediji vrše propagandu zagovarajući da je visoka cijena registracije vozila i da je visoka putarina.
“Trebate znati da na Zapadu ne možeš registrovati vozilo ispod 750 eura. U Hong Kongu da bi registrovao vozilo, moraš dati između 7.000 i 9.000 dolara. Ne možete ući u London bez plaćanja 100 funti. Ovdje je problem populizam i medijska propaganda koja podsijeca noge državi. Akcize moraju biti veće, putarine također kako bi se izgradila infrastruktura i smanjili incidenti u saobraćaju. U protivnom, svakim danom će stanovnici BiH biti žrtve saobraćaja. Naročito su u opasnosti stariji i djeca”, pojašnjava Kovačević.
Naš sagovornik podsjeća da osobe koje su prije 10-ak godina doživjele saobraćajne nesreće i ostale nepokretne, sada borave u višespratnicama. Takve osobe su do sada potrošile novac od nadoknade štete i ostale na cjedilu, jer ih niko ne obilazi. Kad odu u grad, malo koji objekat ima pristupne rampe za osobe u kolicima.
Kovačević dodaje da se vlasti u BiH ne smiju još više zaduživati kako bi došle do novca za saobraćajnu infrastrukturu, nego uzimati novac od onih koji proizvode opasnost.
Napredniji od Turske?
“Takvi ne mogu po svaku cijenu učestvovati u saobraćaju. Ovdje je stepen motorizacije 3,7 stanovnika na jedno vozilo, dok je u Istanbulu taj omjer 5,3. Apsurd je da ispada da smo mi napredniji od Turske. Ovdje je to moguće jer je sad svakom dostupno staro vozilo iz EU i plaća male pare za godinu vozanja. Da budem jasan, od distributera naftnih derivata treba također uzeti ekstraprofit od 25 do 30 feninga po litri goriva. Tako se godišnje u privatne džepove slije između 250 i 350 miliona KM. Umjesto da taj novac pripadne državi i da se tim novcem gradi infrastruktura. Ako bi se mjesečno uzelo 15 miliona KM, tim novcem godišnje bi se izgradilo dodatnih 18 kilometara autoputa. Potom bi se mogle opremiti agencije za zaštitu zakona, a posebno policija koja kontroliše saobraćaj. Trebalo bi ih opremiti brzim presretačima, kamerama u vozilima, laptopima, omogućiti im internet, pristup centralnom registru potjernica, odjelu Interpola za BiH… Samo na takav način država može da ostvari kontrolu nad učesnicima u saobraćaju, ali i kriminalcima koje zatekne prilikom kontrole saobraćaja.”
Oslobođenje
