Analiza kliničkih studija: Efikasnost hidžame u liječenju različitih bolesti
Od 1958. do 2012. godine objavljeno je oko 555 dosputnih naučnih radova koji govore o potencijalima hidžame u liječenju mnogih bolesti, kojih je više od pedeset. Neke od glavnih su: bol, herpes zoster, kašalj od astme, akne, prehlada, urtikrija, vratna spondiloza, isteznuće slabina, paraliza lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis, dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis, upala pluća, zatim kod opravka od moždanog udara i hipertenzije
Dovoljan razlog da na hidžamu, kao način liječenja i preventive od nastanka bolesti, gledamo sa posebnom pažnjom je hadis Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kojeg bilježi Ibn Madže u svom Sunenu, u kojem stoji: “U noći u kojoj sam uzdignut na nebesa prolazio sam pored grupa meleka i svi su mi savjetovali da radim hidžamu.” To je noć Mir’adža, noć u kojoj je propisan namaz, noć kada nam Resulullah, alejhisselam, prenosi od Allaha propis obaveze klanjanja pet puta dnevno, i uz to dolazi sa preporukom meleka da se hidžama primjenjuje. Zar ne bi trebali da, zaista, s pažnjom razmislimo o ovome!?
U vremenu i prostoru u kojem živimo, kada su prva stanica na koju se ide tražiti savjet za probleme u zdravlju i lijek bolnica, po logici stvari, slijediće se recepti i savjeti od strane medicinskog osoblja za uzimanje sintetičkih lijekova, koji su proizovdi farmaceutskih firmi, ili pak sami idemo direktno u apoteke i određujemo tretmane za bolest na svoju ruku. Ovaj naš način reagovanja na stanje tijela, kada alarmira bolom da nešto nije uredu s njim, postao je toliko uobičajen da nam je teško i zamisliti da postoji neki drugi način traženja rješenja. Jedan od razloga zašto smo ovakvi je i što smo zaboravili na kur’ansku preporuku razmišljanja, preispitivanja običaja koje slijedimo, zaboravili smo da tražimo znanje, kao što i zaostajemo u slijeđenju Sunneta i njegovom izučavanju.
Ipak, nije nam toliko zamjeriti što nismo u stanju napraviti nagle promjene u nekim stavovima prema sebi i životu, te prihvatiti se novih lijepih navika, jer svakako da to sve zahtijeva jedan period upoznavanja sa onim što će se primijeniti, adekvatnu informisanost, naročito od strane stručnjaka, potreban je jedan period da se običaj raširi, te postane i sastavni dio tradicije liječenja, kao što je neophodna i sama želja i volja ljudi za pozitivnim promjenama.
U današnje vrijeme nauka umnogome diktira način života, a i sama predstavlja svojevrsni izazov. Ljudskoj prirodi, naročito današnjem čovjeku koji ima uvijek mnogo pitanja, mnogo znači kada za preporuku za određeni način liječenja ima neki verifikovan dokaz, potvrdu od kompetentnih ljudi da je lijek validan i efikasan.
U nastavku teksta su potvrde takve vrste o uspješnosti hidžame u liječenju različitih bolesti. Naučni tim kojeg su sačinjavali članovi iz Centra za komplementarnu medicinu sa Univerziteta Zapadnog Sidneja u Australiji, te Centra za kinesku medicinu – zasnovanu na dokazima na Beijing univerzitetu kineske medicine u Kini, radili su pregled dosadašnjih naučnih radova obavljenih u vezi tretmana puštanja krvi (eng. cupping), kupiranja ili hidžame. Najveći broj radova koji su uzeti u obzir je na kineskom jeziku, što znači da je u velikom broju slučajeva tretman rađen i klinički praćen na tim prostorima i sa specifičnostima koje su tamo vezane za hidžamu. Naučni rad koji iznosi analize studija objavljen je 2012. godine.
Hidžama je sastavni dio kineske medicine
Tradicionalna kineska medicina koristi hidžamu kao vid liječenja najmanje 2.000 godina. Postoji nekoliko načina na koji se ona izvodi: ono što mi nazivamo “suha hidžama” (pravljenje vakuma pomoću čaše za hidžamu, a bez puštanja krvi), “vlažna” hidžama (prilikom koje se prvo uradi “suha” hidžama, a zatim reckanje, te ponovno pravljenje vakuma radi ispuštanja krvi), “sijevajuća” hidžama (gdje se čaša, nakon što se u njoj vatrom ili na drugi način napravi vakum, prisloni uz tijelo, a onda naglo poteže – ima efekat masaže), “pokretna” hidžama (gdje se čaša u kojoj se prethodno proizveo vakum blago pokreće preko određenog dijela tijela, bez podizanja), medicinska hidžama (ili biljna hidžama gdje se koriste čaše napravljene od bambusa – obično se stave bambus i bilje u duboku posudu sa vodom i kuhaju u njoj zajedno), te hidžama sa upotrebom igala. Dakle, ovo su vrste hidžame koje su poznate u kineksoj medicini, za razliku od one nama najčešće poznate, a to je hidžama prilikom koje se pušta krv, tj. “vlažne” hidžame. Čaše koje su se koristile prilikom hidžame su od različitih materijala: bambusa, stakla ili su to bile zemljane čaše.
Prilikom obavljanja hidžame posude su se postavljale na željene akupunkturne tačke na koži pacijenata, a s ciljem da se postigne protok krvi do različitih tkiva u tijelu (hiperemija) i hemostaza, tj. zaustavljanje krvarenja. Ove sve vrste hidžame navodimo iz razloga što nisu uvijek iste korištene prilikom liječenja različitih bolesti koje su primijenjene u dosadašnjim kliničkim studijama, a koje ćemo spomenuti dalje u tekstu.
Više od pedeset vrsta različitih bolesti je liječeno hidžamom
Od 1958. do 2012. godine objavljeno je oko 555 dosputnih naučnih radova koji govore o potencijalima hidžame u liječenju mnogih bolesti, kojih je više od pedeset. Neke od glavnih su: bol, herpes zoster, kašalj od astme, akne, prehlada, urtikrija, vratna spondiloza, isteznuće slabina, paraliza lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis, dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis, upala pluća, zatim kod oporavka od moždanog udara i hipertenzije. Svi ovi radovi su prošli određenu ocjenu kvalitete, prije nego su uzeti u obzir prilikom procjene efikasnosti hidžame u liječenju navedenih, kao i još nekih bolesti.
Tim koji je radio analizu prethodnih radova o hidžami podijelio je radove prema načinu kako se primjena hidžame koristila: sama ili kao dodatni tretman. Neke od studija koristile su prilikom liječenja jednu ili više vrsta hidžame. Određeni slučajevi uključeni u sudije, liječeni hidžamom, poređeni su sa onima koji nisu primali nikakav tretman, placebo niti su liječeni konvencionalnom medicinom.
Zatim, neke studije su imale kombinovanu hidžamu sa drugim kliničkim intervencijama, te su uspoređeni sa sa onima gdje su korištene samo kliničke intervencije bez hidžame. I na kraju tu su studije gdje su pacijenti dobivali tretman hidžame uz neku dodatnu terapiju iz tradicionalne kineske medicine, dok je druga grupa imala samo tretman tradicionalne kineske medicine. Bitno je naglasiti da je naučni tim koji je radio ovu studiju napravio prvo procjenu kvalitete prethodnih studija, pa je isključio iz testiranja sve one koje nisu podlijegale određenim strogim kriterijima (gdje su falili određeni podaci i gdje nisu praćeni propisani standardi), nego su uvršteni samo oni na osnovu kojih se može donijeti tačan i konačan naučni zaključak.
Od uključenih radova koji su objavili razultate liječenja hidžamom, u 57,78% njih se koristila vlažna hidžama (ili hidžama s puštanjem krvi), 17,04% je koristilo suhu hidžamu, 8,89% pokretnu hidžamu, 7,40% sijevajuću hidžamu, 4,4% medicinsku hidžamu i 0,74% je koristilo hidžamu sa iglama. U 3,7% slučajeva je korištena kombinacija dvije vrste hidžame.
Efekti RCT-a sa hidžamom
Od 135 studija koje su uzete u obzir 133 je pokazalo da je hidžama, bilo sama bilo u kombijaciji sa drugim terapijama, imala prilično velik uticaj na poboljšanje zdravstvenog stanja pacijenata. Da bi i ostala individualna istraživanja o hidžami bila evaluirana, interpretacija njihovih pozitivnih rezultata mora biti usklađena sa kliničkim karakteristikama uključene studije i snagom dokaza. Stoga, koristan efekat tretmana, u ovom slučaju hidžame, treba biti potvrđen kroz velike i rigorozno dizajnirane RTC studije.
RCT studija
Jedna od najjednostavnijih i najboljih metoda u naučnom istraživanju je RCT (randomized control trial). RTC je studija u kojoj nasumično određeni ljudi primaju jednu od nekoliko kliničkih intervencija, najčešće radi tretmana liječenja. RTC je kvantitativni, komparativni, kontrolisani eksperiment u kojem grupa istraživača izučava dvije ili više grupa koje dobivaju različite kliničke intervencije, gdje su individue nasumično raspoređene u grupe. RTC se smatra najboljim istraživačkim dizajnom u modernoj medicini iz razloga što se pacijenti koji će biti podvrgnuti određenim različitim kliničkim intervencijama biraju nasumično, što znači da su svi ostali uzroci jednaki kod obje grupe. Dakle, svaka značajna promjena među grupama poslije tretmana bi se mogla pripisati intervenciji, u našem slučaju hidžami, a ne nekom drugom nedefinisanom faktoru.
Bitno je još istaći da se ova studija radi na već ranije urađenim manjim eksperimentima, na osnovu kojih se tek može doći do bitnijeg zaključka.
Rezultati
Nakon urađene analize, pokazali su se sljedeći razultati. Tretiranje bolesti samo hidžamom pokazalo se boljim i efikasnijim nego tretiranje određenim farmaceutskim lijekovima (koji su u testiranjima uzeti u obzir). U slučajevima u kojima je korištena hidžama u kombinaciji sa farmaceutskim lijekovima, liječenje se pokazalo znatno boljim, nego kada su korišteni samo farmaceutski lijekovi, mada nije bilo razlike u simptomima i kod jednih i kod drugih.
Zatim, tretiranje bolesti akupunkturom u kombinaciji sa hidžamom bilo je efikasnije u liječenju bolesti kao i u simptomima nego kada se koristila samo akupunktura. Kombinovanje hidžame sa drugim terapijama se pokazalo dosta uspješnijim u liječenju nego kada nije bilo kombinovanja sa hidžamom. U svih 135 uključenih studija nije zabilježen nijedan negativan efekat hidžame.
Zaključak
Kroz navedenu studiju, jednom od najboljih naučnih metoda mjerenja, potvrđeno je da hidžama u skoro svim slučajevima bolesti donosi lijek i poboljšanje zdravstvenog stanja. Hidžama kombinovana sa drugim tretmanima, kao što su akupunktura ili faramaceutski lijekovi, imala je značajnu prednost u odnosu na druge tretmane u kojima nije korištena.
Također, primjena hidžame se općenito pokazala efikasnom za liječenje raznih bolesti, a naročito kada su u pitanju: herpes zoster, akne, paraliza lica i spondiloza vrata.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne u oživljavanju ovog sunneta, i time zaštiti od raznih pogrešnih tretiranja bolesti koje više štete nego što doprinose zdravlju; da nas ojača fizički, kao i duhovno, u pokoravanju Njemu i zaštiti od svakoga zla-amin!
Izvori:
Harald O. Stolberg, Geoffrey Norman, Isabelle Trop. Fundamentals of Clinical Research for Radiologists (December-2004).
American Journal of Radilogy183:1539-1544 Huijuan Cao, Xun Li, Jianping Liu.
An Updated Review of the Efficacy of Cupping Therapy (February-2012).
PloS one, Volume 7, Issue 2, e31793 Huijuan Cao, Mei Han, Xun Li, Shangjuan Dong, Yongmei Shang, Qian Wang, Shu Xu, Jianping Liu.
Clinical research evidence of cupping therapy in China: a systematic literature review (2010).
BMC Complementary and Alternative Medicine 2010, 10:70
Fatima Jašarević
(akos.ba/saff.ba)
