Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Upoznajmo Halimu es-Sadijje Poslanikovu, a.s., majku po mlijeku

Upoznajmo Halimu es-Sadijje Poslanikovu, a.s., majku po mlijeku

 Ova razborita prvakinja draga je svim muslimanima i u srcu je svakog vjernika.

Iz njezinih plemenitih grudi mlijeko je dojilo blagoslovljeno dijete, koje je nakon toga usrećilo cijelo čovječanstvo, Muhammed sin Abdullahov, neka je na njega Allahov salavat i selam. Iz njezinih grudi ljubavlju je zadojen, rastao je u njezinom krilu ispunjenom nježnošću, i od nje je, u njezinom plemenu Benu Sad, naučio čisti arapski jezik, tako da je bio najrječitiji i najbolji govornik. Ona je uvažena prvakinja Ummeta Halima es-Sadijje, Poslanikova a.s., majka po mlijeku.

U vezi s njenim dojenjem blagoslovljenog djeteta, koje je dunjaluk ispunilo čestitošću, milošću, dobrom, uputom, lijepim ponašanjem i izvanrednim vrlinama postoji prelijepa priča koju je ispričala upravo Halima es-Sadijje na neodoljivo privlačan način. Njeno kazivanje o Poslaniku a.s., ubraja se u ona kazivanja koja nipošto ne treba propustiti!

Nezaboravno putovanje

Halima es-Sadijje priča: “Ja i moj muž (El-Haris ibn Abduluzza es-Sadi, Ebu Kebše) krenuli smo s našim malim sinom (ime mu je Abdullah) u Mekku, u društvu žena iz plemena Benu Sad, u potrazi za dojenčadima. Godina je bila sušna i neplodna. Usjevi su uvehli, a stoka presušila tako da smo ostali bez igdje ičega. Imali smo dvije stare i mršave deve koje nisu davale ni kapi mlijeka. Ja i moj sinčić uzjahali smo jednu, a moj muž je uzjahao drugu, stariju i mršaviju devu. Tako mi Allaha, po cijelu noć nismo mogli ni oka sklopiti od silnog dječijeg plača zbog gladi, jer mu mlijeko iz mojih grudi nije bilo dovoljno, a u devinom vimenu nije bilo mlijeka da ga nahranim. 

Zbog slabosti i iznemoglosti naše deve svi su kasnili, pa su se naši saputnici ljutili jer im je putovanje zbog nas postalo teško. Nakon dolaska u Mekku i potrage za dojenčetom, dogodilo mi se nešto neočekivano. Naime, svakoj ženi ponuđen je dječak, Muhammed, sin Abdullahov, ali sve smo ga odbile jer je bio siroče. Govorile smo: ’Kakve koristi možemo imati od majke djeteta koje oca nema?’ ‘Sta nam može pružiti njegov djed?’ Nisu prošla ni dva dana a sve žene su našle dojenče, osim mene. Kada smo se spremali za povratak, rekla sam svome mužu: ‘Ne želim se vratiti kući i susresti svoj narod praznih ruku bez dojenčeta. Zar ne vidiš da su sve žene našle po jedno dijete. Tako mi Allaha, otići ću do onog siročeta i prihvatiti ga.’ Muž mi je rekao: ‘Uredu, prihvati ga! Možda Allah baš u njemu dadne veliko dobro za nas.’ Otišla sam njegovoj majci i uzela ga, a tako mi Allaha, uzela sam ga samo zbog toga što nisam našla nijedno drugo dijete. Nakon što sam se vratila na mjesto gdje smo odsjeli, stavila sam ga u krilo i podojila. U grudima nije bilo mlijeka, ali je tada nadošlo koliko je Allah htio. Dijete se napilo do sitosti, potom je i njegov brat po mlijeku pio koliko je htio. Obojica su nakon toga zaspali. I ja i moj muž legli smo pored njih da spavamo jer prije toga skoro da nismo ni spavali zbog plača naseg sinčića.

Berićet zbog blagoslovljenog dječaka

U tom trenutku moj muž se okrenuo prema našoj staroj i mršavoj devi i ugledao vime puno mlijeka. Nije mogao vjerovati svojim očima, bio je izvan sebe od iznenađenja. Ustao je, pomuzao devu i napio se mlijeka, a zatim je i meni namuzao mlijeka te smo zanoćili siti u noći kakva se samo poželjeti može. Ujutro muž mi je rekao: ‘Halima, uzela si blagoslovljeno dijete.’ Rekla sam: ‘Uistinu je tako. Od njega očekujem veliko dobro.’ Pri izlasku iz Mekke uzjahala sam našu staru i iznemoglu devu, a dijete je bilo sa mnom. I tada se desilo pravo čudo, deva je odjedanput postala hitra tako da je brzo pretekla sve jahali ce, i nijedna je nije mogla stići. Ostale žene su mi govorile: ‘Teško tebi, Ebu Zuejbova kćeri, uspori malo! Ta, zar to nije ona tvoja stara deva na kojoj si došla?!’ A ja sam odgovarala: ‘Jeste, to je ona.’ One su u čudu govorile: ‘Tako nam Allaha, nešto se neobično s njom desilo!’. Nakon napornog puta konačno smo se vratili kući, a tamo su nas čekala nova čuda. Naime, Allahom se kunem da mi nije poznato nijedno mjesto na svijetu tako sušno i teško za život kao što je ono gdje je živjelo pleme Benu Sad. Medutim, uprkos tome, nakon što sam u našu kuću dovela malog Muhammeda, naše ovce su izlazile na ispašu ujutro, a vraćale se naveče punih vimena. Muzli smo koliko je Allah htio da namuzemo i pili koliko smo htjeli, a drugi nisu mogli namusti ni kap mlijeka. Ljudi su govorili svojim čobanima: ‘Teško vama, napasajte ovce tamo gdje ih napasaju i čobani Ehu Zuejbove kćerke!’ Tako su i radili. Napasali su ovce zajedno s našima, ali se one jednako vraćale gladne, bez kapi mlijeka u vimenu. Berićet i dobro su neprestano pristizali sve dok se nisu napunile dvije godine dojenja i dok ga nisam odbila od svojih grudi. U toku te dvije godine razvijao se brže od svojih vršnjaka. Jedva da je napunio dvije godine kod nas a već je bio snažan i lijepo razvijen dječak. Tada smo ga vratili majci, a silno smo željeli da ostane kod nas još neko vrijeme, zbog blagoslova koji ga je pratio i berićeta koji je dolazio s njim. Kada sam se srela s njegovom majkom, rekla sam joj da je dijete dobro i dodala: ‘Bilo bi dobro da ostaviš sina kod mene još neko vrijeme dok ne ojača i poraste još malo.Bojim se za njega bolesti koje su česta pojava u Mekki.’ Ubjeđivala sam je i podsticala na to sve dok nije pristala da dječak ide s nama natrag. Tako smo se vratili s njim radosni i veseli.”

Meleki su očistili srce dječaka Muhammeda

“Nekoliko mjeseci nakon toga, dogodilo se nešto što nas je prepalo, uznemirilo i veoma potreslo ..Naime, jednoga jutra dijete je izašlo sa svojim bratom po mlijeku da čuvaju omanje stado ovaca iza naših kuća. Ubrzo nakon toga, dijete je dotrčalo i reklo: ‘Spasite moga brata Kurejšiju! Odveli su ga dvojica ljudi u bijelom, povali li na zemlju i razrezali mu grudi.’ Ja i muž smo odmah potrčali prema dječaku. Našli smo ga prestrašenog i preblijedjelog u licu. Moj muž ga je zagrlio, a ja sam ga ”privila na grudi i upitala: ‘Sta se dogodilo, sinko?’ Rekao je: ‘Prišla su mi dva muškarca u bijelom·, povalili me, razrezali grudi, izvadili su iz grudi nešto, ne znam šta, potom su me ostavili i otišli.’ Vratili smo se s njim, prestrašeni i uznemireni. Kada smo došli u naše šatore, moj muž se okrenuo prema meni i sa suzama u očima mi rekao: ‘Bojim se da se s ovim blagoslovljenim dječakom ne događa nešto što je van naše moći. Vrati ga njegovoj porodici, oni će bolje znati kako se nositi s tim.’

Povratak majci Amini

Poveli smo dječaka u Mekku. Po dolasku u Mekku otišli smo do kuće njegove majke. Kada nas je vidjela, iznenađeno je gledala u lice svoga djeteta, potom me upitala: ‘Halima, zašto si dovela Muhammeda kada si silno željela da je uz tebe i da boravi kod vas?’ Rekla sam: ‘Ojačao je, postao dječak, a ja sam uradila za njega što sam bila dužna, a i bojim se da mu se šta ne dogodi pa sam ga dovela tebi.’ Rekla je: ‘Reci mi istinu! To nisu razlozi zbog kojih ne bi željela da dijete ostane kod tebe.’ Bila je uporna i nije mi dala mira sve dok joj nisam ispričala šta se dogodilo. To ju je umirilo pa je rekla: ‘Halima, da se nisi prepala da bi mu šejtan mogao nauditi?’ Rekla sam: ‘Da.’ Ona reče: ‘Ne, tako mi Allaha, šejtan njemu ne može nauditi. Moj sin će biti velikan ljudskoga roda. Hoćeš li da ti kažem nešto o njemu?’ Rekla sam: ‘Naravno.’ Kazala je: ‘Kada sam ga zanijela, sanjala sam da je iz mene izašlo svjetlo koje je osvijetlila dvore Busre u Samu. A kada sam ga rodila, rukama se oslonio na zetnlju i digao glavu prema nebu.’ Zatim je rekla: ‘Nema problema, ostavi ga i idi, neka te dobro prati. Neka te Allah nagradi svakim dobrom za tvoju neizmjernu brigu o mome sinu Muhammedu.’ Ja i moj muž smo vratili smo se kući veoma tužni zbog rastanka s njim, a i naše dijete je bilo jednako tužno i žalosno zbog rastanka sa Muhammedom ibn Abdullahom.”

· Halima es-Sadijje živjela je veoma dugo. Doživjela je da vidi siroče koje je dojila, kao vođu Arapa, upućivača i vjerovjesnika svih ljudi. Došla je kod njega nakon što je povjerovala u Knjigu koja mu je objavljena. Cim ju je ugledao, sav ushićen od radosti potrčao je prema njoj govoreći: “Majko, majko …” Skinuo je svoj ogrtač i prostro ga da ona sjedne. Ukazao joj je posebne počasti i svim srcem se trudio da je što bolje ugosti. Ashabi su taj nesvakidašnji prizor istinskog dobročinstva prema majci gledali s posebnom pažnjom i divljenjem. Neka je salavat i selam na Muhammeda a.s., dobročinitelja i odanog čovjeka koji dobro ne zaboravlja i koji posjeduje plemenitu ćud i savršen moral. I neka je Allahovo zadovoljstvo na prvakinju muslimana Halimu es Sadijje, Poslanikovu a.s. majku po mlijeku.

Iz knjige: “Žene iz vremena poslanstva”, Abdusamed Bušatlić

zena-biser.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top