Medijski rat: Kako je iPhone pobijedio tenkove?
Visoki vojni oficiri, kopnene jedinice, druga i četvrta vojska i avijacija su namjeravale da preuzmu vlast u Turskoj. Zauzeli su dva aerodroma i zatvorili treći. Pokušali su da odvoje evropski dio Istanbula od azijskog. Bombadovali su zgradu Parlamenta u Ankari devet puta. Odvijala se borba ispred sjedišta turske obavještajne agencije. Rasporedili su tenkove, helikoptere i F16 avione.
Kako bi pobijedio vojni udar turski predsjednik je koristio svoj iPhone. Džamije su koristile razglase, emitovale su ezan satima prije sabaha. Političke vođe svih ubjeđenja, pojedini od njih nepokolebljivi protivnici predsjednika, su pozvali nedvosmisleno da se slomi državni udar. Policajci su hapsili vojnike.
Nenaoružane osobe su povratile CNN Turk i mostove preko Bosfora prkoseći pucnjavi u nastojanju da povrate demokratiju u svojoj zemlji.
Bio je to nedvosmisleno vojni udar. Pa ipak, američka ambasada u Ankari u svojoj hitnoj poruci upućenoj građanima SAD-a je to nazvala ‘ustankom’.
Organizacija Geopolitical Futures je objavila analizu kazavši da je udar uspio. BBC Arabic, Sky News Arabic, El Arabiya TV, diplomatski urednik ITN, mreže SAD-a su objavile komentare u kojima su navele da je Erdoan ‘gotov’, da je pobjegao u Njemačku.
Guardian je objavio tekst čiji prvi naslov (kasnije je izmijenjen) je kazao sve o autoru koji nije mogao da suzdrži svoju radost o padu čovjeka kojeg je opisao kao autoritativnog islamistu. “Kako je Redžep Tajjip Erdoan izazvao tenzije u Turskoj”
Dok se narod Turske borio za svoju budućnost, vladala je potpuna šutnja zapadnih lidera čiji imidž je demokratija. Francuski konzulat u Turskoj je dva dana ranije zatvoren. Da li su oni znali nešto što Turska nije?
U svojoj prvoj izjavi, američki državni sekretar John Kerry je koristio svaku riječ osim one strašne koja počinje s ‘d’. On se nadao ‘stabilnosti i miru i kontinuitetu’ u Turskoj.
Ni riječi o podršci legitimno izabranom predsjedniku i legitimno izabranom parlamentu. Samo onda kada je već bilo jasno da udar nije uspio predsjednik Barack Obama i Kerry su izdali saopćenje u kojem nedvosmisleno podržavaju Erdoana.
Ukoliko želite da znate zašto su Evropa i SAD izgubili sav morali autoritete, zaista bilo kakav autoritet, i zašto više nisu nosioci demokratskih promjena, nemojte gledati ni u šta drugo osim u ova tri sata tišine dok su čekali da vide u kojem smjeru vjetar duva u Istanbulu i Ankari.
Saudijci su čekali 15 sati prije nego što su izdali saopćenje u kojem podržavaju Erdoana. Emirati i mediji koje kontrolišu su raširili poruku da je Erdoan pobjegao iz zemlje.
Upravo dogodila se sušta suprotnost. Erodan je pokazao hrabrost ulaskom u avion i krećući za Istanbul znajući da su avioni F16 u zraku i da je pista na aerodromu Ataturk zatvorena.
Samo tri zemlje na svijetu su jasno podržale Erdoana od početka- Maroko, Katar i Sudan.
Ono što je posebno impresivno su izjave turskih političara koji su imali sve razloge da žele da Erdoan ode, i koje je on sam smijenio. Vođa CHP-a turske najveće stranke Kemal Kalidžaroglu se odmah izjasnio protiv državnog udara nizom objava na Twitteru, kazavši da je zemlja već ‘propatila jako puno’ u prošlosti zbog vojnih udara.
Dvojica vođa iz liberalnog krila AK stranke, koji su nedavno smijenjeni ili izbačeni iz stranke su podržala Erdoana. Bivši predsjednik Abdullah Gul je kazao za CNN Turk da ‘Turska nije zemlja Latinske Amerike… pozivam one koji pokušavaju da zbace vladu da se vrate u svoje kasarne”.
Bivši turski premijer Ahmet Davutoglu je kazao za Al Jazeeru: “Turska je demokratija.. ne vjerujem da će ovaj pokušaj biti uspiješan. Ne smije biti nikakav pokušaj destabilizacije Turske. Suočavamo se sa toliko kriza u Siriji i drugim regijama, vrijeme je da se pokaže solidarnost sa turskim narodom.. U ovom trenutku ljudi u različitim gradovima su na ulicama, trgovima protestvujući protiv pokušaja državnog udara”.
Svi ovu ljudi su mogli vidjeti ono što zapadni koncenzus nije mogao vidjeti u Erdoanu. Da je proces znatno važniji od čovjeka. Da se Turci, vjerovali ili ne, bore i umiru za pravo da biraju svoga predsjednika, čak iako većina jasno ne želi da on ima najvažnije predsjedničke ovlasti.
Turska reakcija od prošle noći je bila zrela demokratija. Zapadna reakcija je bila korumpirana demokratija, smrtno uprljana vojnom i političkom podrškom autokratiji.
Prekretnica u sinoćnoj moralnoj igri u Turskoj je bila kada su se pojavili i proširili snimci Erdoanovog govora preko njegovog iPhonea.
Do tada, izgledalo je kako će udar uspjeti. On je pozvao narod da izađe na ulice i da ostane na njima. I oni su poslušali taj poziv i po cijenu vlastitih života. I iPhone je pobijedio tenkove.
Turska je dokazala da nije Egipat. Ako postoji lekcija u ovim tamnim danima o demokratiji na Bliskom istoku, ona je za ljude koji žive na drugoj strani Mediterana i čija zemlja krvari uslijed vojne autokratije koja je nekada slavljena kao druga
revolucija.
Nije prvi put od 2011. da autokrate širom regije danas zadrhte. Demokratske snage koje mogu razoružati vojnike, mogu također razoružati i njih.
Autor: David Herst
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
