Životne lekcije koje sam naučila od ruže
Ruže su odavno moj omiljeni cvijet. Uvijek sam zapanjena koliko su savršene- na trenutak. Ali u tom trenutku, i u narednim trenucima koji slijede, ruže su me naučile neprocjenjivoj lekciji. I ne mislim na lekciju iz botanike ili hortikulture.
Mislim na životnu lekciju.
Šta se dešava ružnim savršeno definisanim laticama danima nakon što procvjetaju? Šta ostaje od jarko crvene boje koja oduzima dah? Ove latice uvenu. Ova jarko crvena boja postaje smeđa. I ove ruže koje su nekada bile prepune ljepote i života postaju osušeni ostaci koji se raspadaju na najmanji dodir. I bez obzira na to koliko se trudimo, bez obzira koliko puta joj promijenimo vodu ili dadnemo prihranu, mi ne možemo spriječiti da ruža uvehne.
Ovaj proces, tako smislen ukoliko razmišljamo o njemu, se ne dešava bez razloga. Allah nam govori u Kur’anu istu životnu lekciju koju možemo naučiti iz ruže. On kaže: Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (El-Hadid, 20)
Dakle, odumiranje ruže je zamišljeno kao znak nama. Namjera je da nas nauči jednu od najvažnijih, a ipak najtežih, realnosti ovog života- da ništa ne traje. Sve će proći- osim Allaha.
Mi vidimo prekrasne filmske zvijezde na svojim televizijskim ekranima. Viđamo ih na naslovnih stranama magazina. Idoliziramo njihova prekrasna lica i savršene figure. Ali šta se dešava ovim lijepim licima nakon 10, 20, 30 godina? Ona se izboraju, blijede, umiru. Šta se dešava najgenijalnijim umovima 50 godina nakon što su napravili revolucionarno otkriće? Možda mirno leže u staračkom domu pokušavajući da se prisjete vlastitog imena.
Ali, da li razmišljanje o ovim stvarnostima ima za cilj nas obeshrabri, prisiljavajući nas u udobnu nepromišljenost umjesto toga? Ne. Ove stvarnosti su dizajnirane kao znak i uputa. Sa svakim odumiranjem ruže, i sa svakom opalom laticom, Allah nas podsjeća da ovdje sve prolazi. On nas podsjeća da ništa na ovom svijetu neće ostati, osim Allaha. Ove stvarnosti nisu napravljene da bi nas rastužile, već da bi nas probudile i podsjetile da nikada ne smijemo biti vezani za ove prolazne stvari. U Kur’anu, Allah nas na tu stvarnost više puta podsjeća. On kaže: Sve će, osim Njega, propasti! (El-Kasas, 88)
U drugom ajetu, On kaže: On kaže: ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstveno i Plemenito – pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! (Er-Rahman, 26-27)
Ovo su jako duboki ajeti koji imaju cilj da nas protresu do same srži. I tu je sura u Kur’anu, koja se sastoji od samo tri kratka ajeta, koja sumira dubinu ove realnosti na tako lijep način. Sura el-Asr počinje tako što se Allah zaklinje vremenom. Nakon te zakletve, Allah koristi riječ inna i la, na obje riječi je stavljen poseban naglasak. Upotreba zakletve zajedno uz dvostruko naglašavanje pokazuje koliko je jaka izjava koja slijedi: čovjek, doista, gubi (El-Asr, 2)
Ali pitanje je: Šta čovjek gubi? Čega je to gubitak? Svega. Gubitak vremena, gubitak ljudi i stvari koje volimo, gubitak zdravlja, gubitak ljepote, gubitak jalovih težnji. I kada se ove stvari jednom izgube, one su zauvijek izgubljene- osim one odabrane grupe ljudi: samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 3)
Za njih, ništa nije izgubljeno.
Dakle, samo naša vjera ili naša djela su nešto što možemo uzeti iz ovog uvelog života. Tek bježanjem od lažnih ovisnosti, odvajanjem od prolaznih privrženosti i držanjem samo do Allaha, mi se možemo vratiti s vodom iz iluzija okeana. Jedino Allah je trajan. Dakle, samo ono što uradimo u Njegovo ime, nam se na Kraju vraća. Sa svim ostalim mi smo u stalnom i aktivnom stanju gubitka. Sv ostalo je samo uvela latica u koju se samo trenutno zaljubljujemo, a koja se opasti sutra.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Napisala: Jasmin Mudžahid
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
