Za djecu i omladinu

Kako postići istinski sretan život?

Čovjek treba biti svjestan da je potpuni užitak, radost, sreća, ugodnost života i vrhunac blagodati u spoznaji Uzvišenog Allaha, u vjeri, osamljivanju sa Gospodarom, žudnji za susretu s Njim i okretanju srca i svih briga i interesovanja Njemu.

Najveća nesreća jeste rastrojeno srce, srce koje ne zna šta želi. Takvo srce nema ničega uz šta bi se stabiliziralo, niti voljeno uz šta bi se smirilo i osjetilo spokojstvo i smiraj, kao što je i pjesnik kazao:

Slast života nije osjetio onaj što nema

voljenog uz koga se smiri i odmori.

Ugodan život, sreća i radost su u ljubavi, posvećenosti i smiraju uz Prvog Voljenog. Ukoliko srce zaobiđe Uzvišenog Allaha i ne posveti mu ljubav, već ljubav posveti drugim stvorenjima i stvarima, ne dajući prednost Allahu, onda ni u čemu tome neće pronaći niti smiraj niti odmor. Srce se smiruje uz Allaha, Gospodara i Zaštitnika, osim kojeg nema niti zaštitnika niti zauzimača. On je Onaj od koga smo ovisni svakog trena i svakog treptaja oka.

Nastoj da tvoja briga bude samo jedna, nastoj da tvoja briga bude samo Uzvišeni Allah. Takvo stanje je vrhunac sreće na dunjaluku. Takav čovjek će osjetiti slast i ljepotu dženneta još na dunjaluku, prije nego uđe u stvari, ahiretski Džennet. Neki od učenjaka su govorili: “Doista, nekada živim takve trenutke svojim srcem da kažem sebi: Ako stanovnici Dženneta imaju ovakve užitke, doista su oni u pravom užitku i ljepoti.” Drugi je kazao: “Nekada osjetim kako moje srce igra od sreće.” Također je jedan od učenjaka kazao: “Jadni li su stanovnici dunjaluka. Napustili su dunjaluk a nisu na njemu osjetili ono najljepše.” Upitan je šta je to najljepše na dunjaluku, pa je kazao: “Spoznaja Allaha, ljubav prema Njemu, osamljivanje u Njegovoj blizini i žudnja za susretom s Njim.”

Nema nijedne blagodati na dunjaluku koja je slična džennetskim blagodatima, izuzev ove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Od vašeg dunjaluka meni su dragi žene i mirisi, a radost moga oka je u namazu. (Bilježi ga imam Ahmed). Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da su mu od ovog dunjaluka dragi žene i mirisi, ali je na kraju rekao: A radost moga oka je u namazu. Radost oka je stupanj koji je iznad ljubavi i iznad voljenog. Ne pričinjava uvijek voljena osoba čovjeku radost, ali je ono što nas obraduje uvijek na najvećem stupnju ljubavi kod nas. Samo se Uzvišeni Allah voli sam po sebi, sve ostalo se voli radi Allaha. Naša ljubav prema nečemu treba biti radi Allaha i prijezir treba biti radi Allaha.  Ljubav nekada sa sobom može nositi i primjese širka, dok je ljubav radi Allaha dio vjere. Nevjernici i idolopoklonici obožavaju božanstva koja vole kao što bi se trebao Uzvišeni Allah voljeti. Vjernici, pak, vole one koji vole Allaha, a preziru one koji preziru Allaha. Sve što čini, vjernik čini, čini radi Allaha i sve što ostavlja, ostavlja radi Allaha. U ovom pogledu, čovjekova vjera se ogleda u četverome, u ljubavi i prijeziru i ustrojstvu djela, ostavljanja, davanja i uskraćivanja radi te ljubavi i prijezira u ime Allaha. Ko upotpuni ovo, taj je upotpunio svoj iman.

Ovim je Poslanik, s.a.v.s., istakao da je ono što je “radost čovjekovog oka” na većem stepenu od onoga što se “samo” voli. Namaz je istinska radost onih vjernika jer u njemu nalaze smiraj i ljepotu duše, radost oka, smiraj srca koje ne mogu pronaći nigdje više. U namazu vjernik uživa u spominjanju Uzvišenog Allaha, u skrušenosti, poniznosti i blizini svome Gospodaru, posebno na sedždi i to je stanje kada je rob najbliži svome Gospodaru.

Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Bilale, razrahati nas namazom. Zato, znaj da je rahatluk, odmor i spokoj u namazu, kao što je i radost oka u namazu. Usporedi ove riječi i riječi ljudi: “Da klanjamo, da prebrinemo s namazom.”

Onaj ko voli Allaha najveću radost, odmor i zadovoljstvo osjeća u namazu. Nemarni, pak, nema udjela u tome, već je njemu namaz opterećenje i poteškoća. Kada je na namazu kao da je na žeravici, jedva čeka okončati ga. Najdraži namaz mu je onaj koji najbrže klanja. U svom namazu ne osjeća slast niti radost. Zar čovjek kada u nečemu uživa i kada se nečemu raduje ne strijepi od prestanka toga i rastanka s tim? Onaj čije srce je prazno, koji ne misli na Allaha i Sudnji dan, koji žudi za dunjalukom, njemu je namaz poteškoća, ne želi stajati pred Allahom uprkos slobodnom vremenu, zdravlju i nezazetosti.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Iz knjige: Medžmu’u-r-resa’il

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Povezani članci

Back to top button