Zikr po istilahu

U džamiji sjedim sam
i tu zikrim povazdan,
nigdje nikog iz mog tarikata,
dunjaluk im otvorio vrata.

Pa za parama svi odreda hrle,
stranačku trulež zasreću i grle:
”Dajte braćo i nama vi funkciju koju,
da i nama bude k’o bubreg u loju”.

A ne znaju da je ljepše ‘puk siromah’ biti,
u džamiji u osami sad ibadetiti.
Tu ti duša rahat, zikr po istilahu,
u stalnom si šućuru Velikom Allahu.

Nema para, ne bih se mijenj’o za njihovu fotelju,
rahat uvijek legnem u svoju postelju.
Nemam strahova k’o oni, dunjaluk me ne brine,
o, Allahu dragi, ja velike miline.

Za Akos.ba piše: Admir Iković