Zenički rukometni klub “Čelik” pokrenuo besplatnu školu rukometa

Rukometni klub “Čelik“ iz Zenice pokrenuo je besplatnu školu rukometa za djecu uzrasta od 7 do 11 godina. U radu s najmlađim polaznicima rade trener RK “Čelik“, Seldin Rizvanović te dva igrača kao demonstratori i asistenti u procesu treninga.

Reporter Anadolu Agency (AA) posjetio je na jednom od treninga najmlađe rukometaše ovog zeničkog kluba. Treninzi najmlađih članova odvijaju se u gradskoj dvorani “Husejin Smajlović” u Zenici u dnevnim terminima.

Jedan od polaznika ove besplatne škole rukometa 9-godišnji Danin Šarić rekao je kako se nada da će jednog dana postati profesionalni rukometaš.

“Rukomet sam počeo trenirati jer mislim da je baš za mene. Volim bacati i hvatati loptu, igrati rukomet. Ovo mi je drugi put da treniram“, rekao je Šarić.

Iste planove dijeli i Daninov stariji saigrač, 11-godišnji Muhamed Babić, kojem se rukomet svidio zbog brata koji se također bavi ovim sportom.

“Odlučio sam trenirati jer imam brata koji igra rukomet i to mi se svidjelo. Ovo mi je već četvrti trening“, rekao je Babić.

Prvotimac “Čelika”, 20-godišnji Adnan Sumbuljević rekao je kako ni igračima nije teško raditi s djecom jer žele da nauče sve o ovom sportu.

“Ovo je super, posebno kada je Seldin Rizvanović trener. Lijepo izgleda, djeca se trude da treniraju, da nauče, a tu je i trener koji želi da im objasni sve. Tu smo i mi igrači koji hoćemo da im pomognemo. Mi ćemo dati sve što je u našoj moći da im pomognemo. Nije teško raditi, oni žele da nauče nešto“, rekao je Sumbuljević.

Trener seniorske selekcije RK “Čelik” Seldin Rizvanović, ujedno i profesor sporta i tjelesnog odgoja, rekao je kako je ovaj zenički klub imao tri selekcije koje su prerasle svoju dob.

“Mi smo unazad nekoliko godina imali tri selekcije koje su prerasle svoju dob. Došli su u seniorsku dob i jedan od tih igrača je danas bio i demonstrator toj djeci. I on je počeo trenirati kada je bio njihovih godina. Da bi klub funkcionisao u pravom smislu riječi, mora imati omladinske selekcije. Mi smo krenuli od samog početka, to je uzrast od 9, 10, 11 godina, što je neko optimalno vrijeme za početak bavljenja ovim sportom. Mi moramo ovu djecu pripaziti i ispratiti ih do seniorske ekipe, što je naš cilj i od toga nećemo odustati“, rekao je Rizvanović.

Rizvanović je istakao kako broj polaznika još uvijek varira, ali da trenutno na treninge dolazi oko 30 djece.

“Obzirom da je tek krenula škola rukometa, broj polaznika varira, ali je to oko 30 polaznika. Iznenađeni smo dobnom skupinom, jer su nam došla i mlađa djeca. U predmetnoj nastavi u zeničkim osnovnim školama djeca su uvijek prva smjena, pa smo stavili dnevni termin kako bi djeca mogla doći po danu i otići kući prije mraka, da ih roditelji ne bi morali voditi. Često kažem, djeci ne dosadi sport, nego roditeljima dosadi da ih vode te se djeca prestanu baviti sportom dok ne porastu te propuste važne periode u odrastanju”, rekao je Rizvanović.

Rizvanović je istakao korisnost rukometa kao sporta koji aktivira sve mišićne skupine kao i psihomotorne sposobnosti. Naglasio je kako je bitno da se djeca u prvim godinama bave bazičnim sportovima poput atletike, gimnastike i plivanja, a nakon toga uključe u sportove s loptom kako bi se izbjegli mogući deformiteti kod djece.

“Rukomet obuhvata sve psihomotorne sposobnosti. Čitav lokomotorni aparat je uključen, kao i sve mišićne skupine. To je jedan prirodni pokret koji sadrži i trčanje i skakanje, kratke i duge dionice trčanja, i sve mišićne skupine su uključene u skok-šutu, u dodavanju, igranju odbrane, tako da je to jedan sveobuhvatni sport gdje je zastupljen općefizički razvoj i jako je bitan. Ja preferiram, iako se bavim rukometom, da djeca od šeste ili sedme godine ne idu na sportove s loptom, nego da se bave atletikom, gimnastikom i plivanjem. To su bazični sportovi, i kada bih predlagao zakon, u zakon bih uveo da djeca ne smiju trenirati sportove s loptom do neke desete godine. Danas je tako, djeca idu na fudbal sa šest godina, pa dolazi do deformiteta nogu, na košarku sa četiri ili pet godina, pa dođe do deformiteta kičmenog stuba, grudnog koša, a to su problemi koje ćemo tek vidjeti u budućnosti i s kojima se sad ne suočavamo”, izjavio je Rizvanović.

Za rukomet Rizvanović kaže kako je to sport koji iziskuje manje vremena nego drugi sportovi, te je uporedo moguće i školovati se ili raditi i baviti se ovim sportom.

“Rukomet ne iziskuje toliko vremena kao, naprimjer, nogomet. Teško je u nogometu uskladiti, naprimjer, studij i profesionalno bavljenje tim sportom. U rukometu je to ostvarivo. Svaki naš polaznik paralelno može završiti s odličnim uspjehom i osnovno i srednje obrazovanje, i onda dolazi u fazu kada treba da studira ili da radi. Mi u seniorskoj ekipi imamo momke koji rade ili studiraju, jedni rade do četiri, pa dolaze na trening, drugi idu na fakultet, pa dolaze na trening. Mi profesionalaca faktički nemamo, ali svi stižu sa svojim obavezama. Oni koji imaju talenta i afiniteta da naprave nešto više, vjerovatno će otići negdje dalje, često idu u Evropu, ili arapske zemlje poput Katara gdje zarađuju ozbiljne novce. Put rukometaša je ostvariv, ali nam nije to jedini cilj, mi želimo da napravimo stabilne ličnosti, članove našeg društva koji mogu sebi doprinositi i da normalno žive u našem gradu”, kazao je Rizvanović.

O disciplini i radu s djecom, Rizvanović je rekao kako to nije teško, s obzirom da s djecom rade i učiteljice u razrednoj nastavi.

“Želim pohvaliti kolegice u razrednoj nastavi, učiteljice, koje su u prvoj liniji odgoja djece. Kada vam dođu djeca uzrasta šest ili sedam godina, oni ne znaju šta je linija, a tek da ih uvedete u salu i da im kažete stanite u vrstu. To sve rade naše vrijedne učiteljice, te nakon toga dolaze ta djeca nama profesorima i nastavnicima u šestom razredu, gdje ih mi prva dva ili tri mjeseca učimo redu, radu, disciplini i nakon toga ih možemo naučiti nešto o sportu. Moraju djeca naučiti osnovne stvari da bi krenuli dalje“, rekao je Rizvanović.

Na treniznima, pored trenera Rizvanovića, borave i drugi treneri ovog kluba te igrači koji rade kao demonstratori najmlađima.

“Oni su više kao asistenti na ovim treninzima, ja svaki put volim zovnuti druge rukometaše radi njihovog dnevnog odmora. Njihovi termini treninga su ujutro i navečer. Ovo im dođe kao neki aktivni odmor tokom dana. I njima je drago doći vidjeti djecu kako igraju, a njihovi treninzi navečer se puno razlikuju od ovih. Ovo su treninzi edukacije, dok oni rade i na fizičkoj snazi, taktičkoj i tehničkoj igri u kojoj su puno više uključeni“, izjavio je Rizvanović.

O tome kako su se odlučili pokrenuti besplatnu školu rukometa, Rizvanović kaže kako je to odluka donesena na sastanku upravnog odbora kluba zbog nekoliko razloga.

“Mi smo na našoj Facebook stranici, putem reklama i letaka već svima prenijeli da su treninzi utorkom i četvrtkom u 14:30 u gradskoj areni. Članarine nema, škola rukometa je besplatna i ko god dođe dobrodošao je. Mi smo na sastanku upravnog odbora odlučili pokrenuti školu rukometa koja će biti iz više razloga besplatna. Meni kao šefu stručnog štaba u prvom timu dolaze generacije koje su plaćale članarinu i u razgovoru s kolegama iz drugih sportova uviđam da je to postao problem. Djeca se drže zbog članarine, a njihovi afiniteti ili talent možda nije za taj sport. Onda imamo problem, kada dođe momak sa svojih 17 ili 18 godina, treba da igra u seniorskom pogonu, a nije to taj kvalitet. Redovno je plaćao članarinu, pa onda nastaju psihički problemi kod te omladine jer su očekivali da će postati igrači, ličnosti, a to nije tako. Ja na savjest pozivam svoje kolege trenere, oni koji su stručni i znaju, oni znaju selektirati dijete da li je talenat za taj sport ili nije i da se na vrijeme kaže njihovim roditeljima i da se na vrijeme to dijete usmjerava na neki drugi sport ili nauku ili nešto za šta to dijete ima afiniteta”, zaključio je Rizvanović.

akos.ba