Ono što je jučer bilo religija, danas više nije; a ono što je danas ateizam, sutra će biti religija.1
Ludwig Feuerbach
Ateizam, nevjerovanje u Boga ili odsustvo vjere u Boga, životni je nazor sve većeg broja ljudi. Kao i agnosticizam, odnosno ubjeđenje da se metafizičke tvrdnje i vjerovanja ne mogu razumski spoznati, ovaj svjetonazor već desetljećima je prisutan i u Bosni i Hercegovini, a njegovo je prisustvo u posljednje vrijeme naročito evidentno među mladima. Akademska javnost, obrazovni sistem, mediji i popularna kultura u znatnoj mjeri formiraju intelektualni ambijent i sliku realnosti u kojoj se ateizam predstavlja kao konačni izraz razvoja ljudske svijesti. S druge strane, religija se u savremenom dobu sve više počinje tretirati kao prevaziđena zaostavština prošlosti, kao fenomen koji je, navodno, nastao iz prvih ljudskih strahova od prirodnih sila i koji se, prema ovom narativu, probrazio u primitivna, a kasnije i u sofisticirana vjerovanja. Njena učenja i shvatanja, kao i njeni tradicionalni obrasciponašanja sve manje su relevantni u svakodnevnom životu prosječnog savremenog čovjeka.
Ipak, za milione ljudi širom svijeta religija još uvijek predstavlja nepresušni izvor duhovne inspiracije, moralne upute i egzistencijalnog smisla. Uz pomenuti talas ateizacije, u društvima razvijenog svijeta tradicionalne monoteističke religije, a u određenoj mjeri i novi religijski pokreti, još uvijek uspijevaju pridobiti sljedbenike. Tako je, npr, proteklih godina, u fokusu javnosti naročito bio trend prihvtanja islama među ženama na Zapadu.2
Iako je značaj religije u ovom dijelu svijeta u opadanju, na Zapadu se pojavio veći broj intelektualaca i autora koji svojom argumentacijom potvrđuju istinitost i relevantnost religijske poruke te ukazuju na nedostatke ateističkog svjetonazora. Sve je obimnija literatura iz oblasti religijske apologetike, a brojne debate proponenata religijske i ateističke misli mogu se pronaći na mnogim internetskim platformama. Pored jednog dijela muslimanskih apologetičara i debatanata koji se pojavljuju u ovom kontekstu, ipak je, kada govorimo o najvišem intelektualnom nivou, na Zapadu riječ o dominatno kršćanskim intelektualcima i autorima. Poglavlja iz njihovih knjiga, uz par novinskih članaka, čine većinu sadržaja ove knjige. Također, pojedini muslimanski intelektualci, koji žive i djeluju na Zapadu, na akademskom nivou doprinose prezentiranju islamskog pogleda na ateizam i srodne teme. Neke od njihovih opservacija su korištene u knjizi, a jedno poglavlje tretira navedenu problematiku iz ugla Seyyeda Hosseina Nasra.
Zašto ovakva knjiga?
Godine 2009, Britansko humanističko udruženje pokrenulo je kampanju oglašavanja na londonskim autobusima, a finansijski ju je podržao i najistaknutiji ateist današnjice, evolucijski biolog Richard Dawkins. Slogan ove kampanje je bio: „Bog vjerovatno ne postoji. Zato prestanite brinuti i uživajte u životu!“3
Pored znakovitog priznanja da se naučno ne može odbaciti postojanje Boga, izraženog u riječi „vjerovatno“, ovdje se, međutim, nametnulo nekoliko važnih pitanja: Da li je zaista moguće uživati u životu ukoliko ne vjerujemo da postoje tako temeljne vrijednosti bez kojih je u znatnoj mjeri obesmišljena cjelokupna ljudska egzistencija? Kako bi to izgledao svijet bez Boga, bez smisla, bez svrhe, bez pravde, bez zla, bez dobra, bez nade? Upravo bi nas u takav svijet, prema Richardu Dawkinsu, trebao odvesti ateistički autobus. U svojoj knjizi „Rijeka iz raja“, on ovako opisuje tu mračnu viziju:
U svemiru slijepih fizičkih sila i genetskih replikacija, pojedinci će nastradati, drugima će se posrećiti i vi nećete pronaći bilo kakvog smisla ili razloga za to niti bilo kakve pravde. Svemir kojeg promatramo posjeduje upravo onakve osobine kakve bismo i očekivali ako je on, u suštini, bez cilja, bez svrhe, bez dobra i bez zla. Ništa
osim slijepe, nemilosrdne indiferentnosti. DNK niti zna niti brine. DNK jednostavno jeste. I mi plešemo uz njenu muziku.4
Većina predstavnika savremene naučne zajednice slaže se s ovakvim pogledom na svijet i svojim autoritetom obezbjeđuje kredibilitet ateističkoj misli. Oni nas uvjeravaju da je svako drugo razumijevanje realnosti samo iluzija. Kao najutjecajniji glasovi današnjice oni, također, tvrde da je jedini put do potpune istine o svijetu u kojem živimo primjena metodološkog naturalizma,5 odnosno, insistiranje na naturalističko-materijalističkom objašnjenju svih stvari i pojava u svemiru. Iz ovakvog pogleda na stvarnost, projiciranog iz najeminentnijih naučnih krugova, proizilazi da je religija, sa svim svojim učenjima, vjerovanjima i obredima, samo proizvod ljudske imaginacije.
Je li, međutim, zaista tako?
- Je li nauka, koja je, bez sumnje, izvanredno ljudsko postignuće, jedini izvor znanja o svijetu i da li je metodološki naturalizam jedini mogući pristup nauci?
- Je li jedini cilj naučnika otkrivanje i dokazivanje istine, slijeđenjem dokaza ma gdje ih oni odveli?
- Pristupaju li naučnici istraživanjima s isključivo vrjednosno neutralnim stavom i bez ideoloških i drugih predubjeđenja? Imaju li naučnici ponekada i nenaučne motive?
- Jesu li naučne paradigme nepromjenjive?
- Vjeruju li ateisti u isključivo empirijski dokazive tvrdnje?
- Postoje li ozbiljni nedostaci u materijalističko-naturalističkom naučnom narativu?
- Jesu li fenomeni kao što su život, svijest, ljudski govor i sl. zaista svodivi na isključivo materijalne uzroke?
- Može li nauka objasniti šta je moralno, a šta nemoralno, šta je lijepo, a šta ružno i slično?
Knjiga koja je pred vama bavi se ovim i sličnim pitanjima. Kao takva, ona je skromni pokušaj ukazivanja na sve bjelodanije rastuće pukotine na ateističko-scijentističkoj slici svijeta, a za čije istraživanje prosječan čovjek danas nema dovoljno vremena ni resursa.
– Njen prvi dio je uglavnom je vezan za pojedine fenomene svijeta koji nas okružuje, a koji uz sve očigledniju neadekvatnost njihovog materijalističkog objašnjenja imaju i naglašene religijske implikacije. Riječ je, prije svega, o finoj podešenosti svemira, odnosno začuđujućoj osobini realnosti koju nastanjujemo, a koja je preduvjet za sami nastanak i opstanak života.
– U drugom dijelu su prezentirana određena naučna zapažanja u vezi sa sve ozbiljnijim problemima s kojima se suočava teorija evolucije. Ovaj dio knjige sadrži poglavlja koja, zbog svoje naučne tematike i stručne terminologije, pojedinim čitaocima mogu predstavljati isuviše komplicirano štivo. Ipak, zbog njihove uloge u osvjetljavanju naučnih nedoumica u vezi s teorijom evolucije, uvrštena su u konačni odabir poglavlja.
– Treći dio knjige rezerviran je za područje ljudske svijesti i intelekta te za pojedine fenomene povezane sa njima a čija kompleksnost predstavlja enorman izazov za sve koji njihov nastanak i postojanje nastoje povezati s bilo kakvim evolutivnim procesom.
– Četvrti dio knjige osvjetljava neke od najočiglednijih posljedica ateizma i darvinizma na čovjeka i društvo.
Vjerovanje da je čovjek samo proizvod kosmičkog slučaja, biološka mašina čiji je jedini smisao prenošenje gena na potomstvo, neminovno nosi u sebi ideje koje čovjeka obezvrjeđuju i dovode u pitanje položaj koji mu je namijenio Bog, u razumijevanju tradicionalnih religija, te nepovratno redefinira značenje samog pojma čovjek. Zato je važno skrenuti pažnju na neke od historijskih činjenica u vezi s utjecajem darvinizma na društvo kao i na njegove moralno-etičke konsekvence kojih, u neophodnoj mjeri, mnogi nisu svjesni.
***
1 Ludwig Feuerbach, The Fiery Brook: Selected Writings, Verso, London, 2012, 130
2 Karin van Nieuwkerk, ed, Women Embracing Islam: Gender and Conversion in the West, University of Texas Press, Austin, 2006., 1.
3 Atheist Bus Campaign, https://humanism.org.uk/campaigns/successful-campaigns/atheist-bus-campaign/, pristupljeno 17.05.2108.
4 Richard Dawkins, River Out of Eden, New York, Basic Books, 1992, 133.
5 Više o metodološkom naturalizmu u istoimenom poglavlju ove knjige
Iz knjige: “Od fizike do etike – naučne, moralne i društvene konotacije ateizma” priređivača Edina Mezita
Izdavač: AKOS
Narudžbe na email: sanadin.voloder@gmail.com
Akos.ba
