Zašto je u Kur’anu čulo sluha (uho) uvijek spomenuto u jednini, a čulo vida (oko) u množini?

ČULA SLUHA I VIDA

Uzvišeni Allah kaže:

“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36)

“Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.” (Fussilet, 22)

“Reci: ‘Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?’ Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreću.” (El-En’am, 46)

Osjetilo (čulo) sluha se u većini kur’anskih ajeta spominje prije osjetila (čula) vida

Koji su, dakle, mogući razlozi da Kuran daje prednost sluhu u odnosu na vid? Zna se da se sluh kod fetusa razvije prije vida, i, čak, to je prvi osjećaj koji funkcioniše u ljudskom biću. Djelovanje sluha počinje odmah nakon rođenja bebe, za razliku od vida, jer oči još ne funkcionišu u prvoj fazi poslije poroda.

Drugim riječima, Uzvišeni Allah obznanjuje nam je sluh taj koji proradi prvi. Ako se proizvede uznemirujući zvuk pored novorođenčeta, beba se prepadne i počne plakati. No, ako se rukom pimaknemo njenim očima, ona neće osjetiti nikakav strah. Uho je superornije od oka time što ne prestaje djelovati dok spavamo. Od samog početka života, od prvog trenutka nakon rođenja, sluh počinje da funkcioniše dok drugi organi počnu djelovati tek nakon više dana, ili čak godinama. Oku je potrebno svjetlo da bismo vidjeli. Svjetlosne zrake odbijaju od predmet, onda ulaze u oko, a zatim se ti podražaji prenose do mozga, te na taj način mi vidimo predmete. Ako je mračno, oko slabije funkcioniše, ali uho može i po danu i po noći. Uho je također i veza između čovjeka i svijeta. Kada je Uzvišeni Allah odredio da stanovnicima Pećine spavaju stotinu godina, rekao je:

“Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.” (El-Kehf, 11)

Dakle, kada njihove uši nisu djelovale, stanovnici Pećine bili su u stanju da spavaju stotinu godina bez uznemiravanja. Dnevna buka suprotna noćnoj tišini, sprečava čovjeka da utone u dubok san. Uši nikad “ne spavaju” niti gube pozornost.

Moramo spomenuti da se riječ sluh pojavljuje u Kur’anu prije riječi vid, osim u jednom ajetu, koji govori o Sudnjem danu.

“A da ti je vidjeti grešnike kako će, oborenih glava pred Gospodarem svojim, reći ‘Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, vjerujemo.” (Es-Sedžde, 12)

Dakle, samo u jednom ajetu Allah stavlja riječ vid ispred riječi vid ispred riječi sluh. Ovo je zbog strašnih scena Sudnjeg dana koje će preplavili ljude, ili će se ugledati prije nego što se čuju, a Allah najbolje zna.

Zašto se u Kur’anu pojam uho uvijek spominje u jednini, a pojam oko u množini?

Također se da primijetiti da se za riječ uho uvijek koristi jednina,  dok je čulo vida (oči) spomenuto uvijek u množini.

Allah kaže:

“Vi se niste krili zato da ne bi sluh (uho) vaš i oči vaše i kože vaše svjedočili, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.”  (Fussilet, 22)

Dalje:
Reci ‘Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?’ Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreću.”  (El-En’am, 46)

Žašto je u Kur’anu čulo sluha (uho) uvijek spomenuto u jednini, a čulo vida (oko) u množini? Zašto nije bilo uši i oči, ili uho i oko? Uzvišeni Allah takvim jasnim (nikad slučajnim) detaljima nama pokazuje preciznost Kur’anski riječi.

Vid možemo svojevoljno kontrolisati, tako što odlučimo hoćemo li nešto gledati ili ne.

Čovjek može zatvoriti oči pred stvarima koje ne želi vidjeti, ali to isto ne može uraditi i sa sluhom, jer ne može kontrolisati šta uho čuje a šta ne. Drugim riječima, kada je neko u sobi u kojoj razgovara deset osoba, njihovi će se glasovi čuti bez obzira na volju ovoga.

Vid se može razlikovati među ljudima; neko vidi jedno, dok drugi vidi nešto drugo, usljed varijacije same svjetlosti, dok opet neko zatvori oči i ne vidi ništa. Međutim, svi isto čujemo ako smo na istom mjestu. Dakle, oči djeluju različito, a sluh jednako kod svih ljudi.

Preuzeto iz knjige:  Medicinski fenomen u Kur’anu

Pisac: Šerif Kaf El-Gazal

Izdavač: Dobra Knjiga
Broj strana:140

O knjizi:
Kur’an ne može biti djelo bilo kog stvorenja. To je riječ Uzvišenog Allaha, Uzročnika svega i Jedinog, koji obuhvata sve svojim znanjem. Niko nije mogao znati ovakve naučne činjenice i znakove koje stoje u Kuranskim ajetima informisući nas o stvarima koje su bile nepoznate ljudima u vrijeme objave Kurana.

Kuran je dao precizne opise za sve naučne činjenice, a koja je tek kasnije, nedavno, otkrio i sam čovjek. Otkrića ovih naučnih zakona i činjenica jeste dokaz ljudima današnjice da je Kuran objava od Allaha. Kuran je riječ Uzvišenog Allaha, Koji je stvorio sve i Koji zna svaki i najmanji detalj Svojih stvorenja.

Akos.ba