Zašto djeca svađalice postaju uspješnija i sretnija u životu?

Svi roditelji se svađaju sa svojom djecom. Dobro došli u stvaran svijet. Ono što ne znaju svi roditelji je da je to zapravo dobra stvar. I dok se vi nervirate što vaša djeca neprekidno testiraju vaš autoritet, pomjeraju granice vašeg strpljenja, treba da imate na umu da je ovo potpuno normalan dio emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta.

Zapravo, kad se vaše dijete opire autoritetu, posmatrajte to kao vježbu koja će mu omogućiti da razvije emocionalne vještine potrebne da bi se sutra dobro snašlo u svijetu odraslih ljudi. Neka to bude iskustvo iz kojeg ćete naučiti i vi i vaše dijete.

Evo nekoliko savjeta kako da ove rasprave držite pod kontrolom i kako da ih učinite korisnim za dijete. Konačno, ako se potrudite, sigurno i sami iz njih možete nešto naučiti.

Oni samo žele malo kontrole

Dobro je za djecu da nauče da svoj život drže pod kontrolom, svojom kontrolom. Kad smo veoma mladi, ne smeta nam da neko drugi kontroliše sve što radimo, ali, kako rastemo tako se razvija i naša potreba da svoj život sami kontrolišemo. Suprotstavljanje roditeljima, kao najvažnijem autoritetu u najmlađim danima, važan je dio sazrijevanja i odrastanja. Klinički psiholog Keli Flanagan objašnjava da je nesposobnost da kažemo „NE”, da postavimo sopstvene granice, jedan od najčešćih razloga za ljudsku patnju u odrasloj dobi. Ta nesposobnost, pogađate, najčešće je rezultat snažnog autoriteta roditelja koji u detinjstvu ne dozvoljavaju djetetu da kaže „NE”.

Male životne lekcije

Rasprave dolaze u svim oblicima, veličinama i intenzitetima. Dobra stvar je to što svaka svađa, ako umijete da njom upravljate, vodi ka produktivnoj diskusiji. Ako vam djeca ne odgovaraju, već vas slijepo slušaju, kako ćete stvoriti otvoren odnos i zdravu komunikaciju gdje svako ima pravo da izrazi svoj stav? Dakle, to što „njegova uvijek mora da bude posljednja” je odlična osobina – samo ako je vi, kao roditelj, pravilno razvijate.

Naučite dijete da preispituje autoritet

Da li biste voljeli da vaše dijete odraste slušajući uvijek sve što drugi govore? Znam, najlakše bi bilo kad bi moglo da bude poslušno vama, nani, dedi, učitelju, a da sa drugom djecom bude borbeno, otvoreno i da jasno izražava svoj stav. Ali to nije moguće. Ako ih naučite da bespogovorno slušaju vas, učite ih da sutra bespogovorno slušaju loše šefove, korumpirane političare, karakterne prijatelje koji će uvijek nametati svoj stav dok vaše dijete šuti. Ako vaše dijete ne nauči u djetinjstvu da preispituje autoritet i to s ljudima koje najviše voli, kako će to raditi sa strancima koji imaju poziciju i moć? Pomozite dijetetu da nauči da bude David u borbi protiv Golijata, umjesto da ga učite da nešto radi „zato što ste vi tako rekli” i da slijepo prihvata sve što mu se servira.

Naučite dijete da se bori

Zvuči gore nego što smo mislili. Htijeli smo da kažemo da odvojite malo vremena i naučite dijete osnovnim pravilima rasprave – bez fizičkog nasilja, vređanja, velikih emocionalnih ispada, vrištanja, treskanja vratima. Naravno, ova pravila morate i sami poštovati. Ako psujete, nazivate dijete ružnim imenima, vičete, nemojte se sutra pitati od koga je naučilo sve te ružne riječi i ružno ponašanje. Od vas, naravno.

Da bi ste naučilo ova pravila, biće sigurno potrebno vrijeme i strpljenje, bacanje i vriska neće prestati odjednom. Ali ako na to ne budete reagovali davanjem djetetu onoga što pokušava da dobije histerijom već strpljivo i podsticanjem zdrave rasprave, predlaganjem alternativnih riješenja, dobićete dijete koje će sutra biti vrijedan član društva.

Uvijek poslušajte šta dijete ima da kaže

Svi oni koje znate da su dobri govornici i da umiju da diskutuju, sigurno umiju i da saslušaju. To je jedan od najvećih izazova – saslušati protivnika kad u žaru diskusije imate toliko toga i sami da kažete. Iako ste vi odrasli u raspravi s decom, pažljivo slušanje njihovog mišljenja, čak i kad je vama potpuno jasno da nisu u pravu, naučiće ih da shvate koliko je bitno slušati kad neko drugi govori. Dječji psiholog Ričard Vajsburd „roditelji koji poštuju mišljenje svoje djece imaju mnogo veće šanse da odgaje djecu koja će sutra biti nezavisana, čvrsta, koja sama formiraju stavove i ne dozvoljavaju da ih ponese mišljenje mase”.

Dakle, to što „njihova uvijek mora da bude posljednja” nije razlog da budete nezadovoljni i mislite da niste izgradili autoritet kao roditelj. Naprotiv, to je vaša prilika da odgajite nezavisno dijete koje će koristiti uvijek svoju glavu, čak i kad su u pitanju vaši zahtjevi prema njemu. Teško jeste, ali sačekajte samo još malo da odrastu, vidjećete koliko ćete biti ponosni…

Zelena učionica