Važnost primjenjivanja sunneta u našim prijateljstvima
Kada sam počela čitati siru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i knjige koje se tiču njegovog ophođenja prema ljudima, ostala sam u čudu: fascinirana, presretna, ispunjena. Oduševljavalo me način kako je on, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao sa svojim ashabima, poznavao svakog poimenice, njegovu priču, interesovao se za njihovo stanje i životne okolnosti, a naročito me se dojmila činjenica da bi, zbog takvog ophođenja, svaki ashab mislio kako je upravo on najdraži Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Zainteresovali su me savremeni psihološki osvrti na njegov ahlak, sallallahu alejhi ve sellem, a posebno metode koje je on, sallallahu alejhi ve sellem, koristio kada bi želio istaknuti važnost nečega i postići željeni efekat kod slušaoca. Primjerice, predaje u kojima bi nekog od ashaba uzeo za ruke, potapšao po ramenu, oslovio ga imenom ili najdražim nadimkom a zatim mu nešto važno oporučio, ili promijenio položaj tijela a zatim objašnjavao neki propis, nasmiješio se nekome ili odgajao ashabe postavljajući pitanja i primjere. Nažalost, vidjela sam da je takvo ponašanje danas rijetko, i među nama prakticirajućim muslimanima, a kamoli u našem odnosu prema drugim ljudima i odlučila da ću ‘isprobati’ takve metode u svojoj okolini. Allah je dao, da jednog dana uđem u mesdžid i zateknem nepoznatu djevojku A. kako sjedi sama.
Nazvala sam joj prva selam (sunnet), nasmiješila joj se (sunnet) i pitala hoće li da klanjamo zajedno. Djevojka je zadivljeno rekla kako mi je lijep džilbab i kako je to propisno i fino, počela razgovarati sa mnom. Ispostavilo se da me nekako preko nekoga poznaje ili smo se davno upoznale, pa sam se zainteresovala za njeno stanje (sunnet), pitala kako je, šta radi u životu, i sa interesovanjem slušala (sunnet). Rekla mi je da se nedavno vratila vjeri i da bi voljela da se pokrije, na što sam je uhvatila za dlanove obje ruke (sunnet), ponovo se nasmiješila i rekla da je to prelijepa odluka i da sam sretna zbog nje i dogovorile smo zajedno popiti kahvu. Za nekoliko dana, ova djevojka se propisno pokrila, naučila tedžvid, počela učiti hifz Allahove Knjige.
Danas, nakon dvije godine našeg druženja, rekla mi je kako se sjeća skoro svakog detalja tog našeg kratkog razgovora, koliko je sve dojmilo i koliko joj je značio svaki od njih, a naročito taj stisak ruke i da se osjećala kao da je ona moja najbolja i najdraža prijateljica. Hvala Allahu koji me počastio da je upoznam, da se od tada družim sa njom i da mi danas jeste najdraža osoba, pouzdani savjetnik i iskreni prijatelj. Ona je moja blagodat. Molim Allaha da nas spoji u hladu Arša, kada drugog hlada ne bude bilo. Dragi brate i draga sestro, pogledaj koliko je nekoliko naizgled ‘običnih’ sunneta, promijenilo naše živote i donijelo nam hajra i bereketa. Zaista, vrijednost, bereket i plodovi slijeđenja sunneta u svakom segmentu našeg života su višestruki, neizmjerni. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslan da usavrši narav, lijepe osobine, ali mi- kao da smo škrti u lijepom ophođenju jedni prema drugima. Koliko je samo hajra u običnom osmijehu komšiji u liftu, uljudna riječ radniku u trgovini, lijepa riječ ili dova bratu/sestri – koja te ništa ne košta? Molim Allaha, da ovaj kratki tekst bude podsticaj meni i tebi, da u naše živote uvedemo sunnete našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije radio po svom hiru, već po Objavi našeg Stvoritelja Allaha Uzvišenog.
Pokušajmo da popravimo naše odnose, jedni prema drugima, da se ponašamo kao istinska braća i sestre, kao jedno srce, jedno tijelo. Onako kako bismo voljeli da se neko drugi prema nama odnosi. Onako kako bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prema nama odnosio.
Sestra N.
