Važnost braka – U islamu nema isposništva

Islam je u pogledu seksualnih strasti zauzeo srednji stav bez njihovog puštanja na slobodu bez ikakve kontrole i granica. Upravo zato je zabranio zinaluk – blud i sve što vodi njemu i sve što je vezano za njega, ali je u isto vrijeme, s druge strane podržao stav koji ne dopušta potpuno suzbijanje, sakrivanje i isključivanje te strasti. Upravo zato, islam poziva na brak a zabranjuje isposništvo i kastriranje.

Musliman se ne bi smio odricati braka dokle god je sposoban za njega, a pogotovo ne pozivajući se na isposništvo zarad Allaha, ili oslobođenja vremena za ibadet, isposništvo i odricanje od ovog svijeta.
Vjerovjesniku, s.a.v.s., je ukazano da neki njegovi ashabi čine neke oblike isposništva, pa je obznanio da to predstavlja iskrivljenje puta islama i suprotstavljanje njegovom sunetu, neka je na njega mir i blagoslov.

On im je poručio: Ja najviše od svih znam o Allahu i najviše Ga se bojim, ali ja klanjam noću, ali i spavam, postim, ali u drugim danima i jedem, i ženim žene, pa ko nije zadovoljan mojim sunnetom – meni i ne pripada. (Buharija)
Sa’d ibn ebi Vekkas, r.a., je o tome rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio Osmanu ibn Mez’unu celibat, a da mu je dozvolio svi mi bi se kastrirali. (Buharija)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je uputio poziv svim mladićima rekavši: O mladići, ko god od vas može neka se oženi, jer je to bolje za oči i sigurnije za spolni organ. (Buharija)

Zbog toga su neki učenjaci kazali: Brak je farz za svakog muslimana i nije mu dozvoljeno da ga izostavi dokle god je sposoban za njega.
Ne priliči muslimanu da se odriče braka plašeći se za opskrbu ili tereta odgovornosti na svom vratu. On ima obavezu da se trudi, angažira i nada Alalhovoj blagodati i pomoći koju je On obećao supružnicima koji žele očuvati krepost i neporočnost. Uzvišeni kaže: Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. /En-Nur, 32/

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Tri osobe imaju pravo na Allahovu pomoć: mladić koji želi krepost, službenik koji želi korektnost, tj. rob koji svojim imetkom želi otkupiti svoju slobodu; i gazija (borac na Allahovom putu). (Ahmed, En-Nesa’i, Et-Tirmizi, Ibn Madže i El-Hakim)

U obećanu Allahovu blagodat i pomoć svakom vjerniku koji želi očuvati svoju krepost sklapanjem braka spada i to da se osloni na muslimansku zajednicu – kroz institucije vlasti ili organizaciju zekata – da mu pomognu u isplati mehra (vjenčanog dara) i troškova svadbe, ukoliko mu već treba pomoć u tome, kako bi mogao odgovoriti na poziv islama da obara pogled i čuva svoje stidno mjesto od harama, da osnuje muslimansku porodicu, te da spozna Allahov jasni ajet na koji On ukazuje Svojim robovima ukazujući im na blagodati Svojim riječima: I jedan od znakova Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju./Er-Rum, 21/

Ovo ne govorim izmišljajući ili kao plod mog ličnog idžtihada, bez ikakve prethodne osnove, nego kao stav naše uleme koji traje stoljećima. Oni su brak uvrstili u osnovne životne potrebe, pa su rekli: U potrebne količine spada i iznos potreban siromahu da bi se oženio, kada nema ženu, a ima potrebu za njom, što smo već pojasnili u poglavlju o preraspodjeli sredstava zekata.

Autor: Jusuf El-Karadavi

Akos.ba