Uvodnik Huseina ef. Đoze u prvom broju Preporoda septembar 1970. godine

Udruženje ilmije kao staleška organizacija službenika Islamske zajednice ima svoj određeni zadatak i utvrđene ciljeve koji su jasno definisani u društvenim pravilima. U nastojanjima na polju ostvarenja ovih ciljeva Udruženja već odavno osjeća potrebu za pokretanjem svog gla­sila, kako bi se u tom nastojanju koristilo najefi­kasnijim, najmasovnijim i najsavremenijim med­ijem informisanja.

Na raznim nivoima, počevši od Izvršnog od­bora, pa preko Plenuma do Skupštine, raspravl­jalo se o ovoj potrebi, utvrđivali i iznosili njen opravdani razlozi.

U tome se polazilo od činjenice da Islamska zajednica u ovom trenutku prolazi kroz veoma važan i dosta složen period svog svestranog raz­voja. Ona se nalazi pred čitavim nizom neo­bično značajnih historijskih procesa.

Prije svega, ovdje je veoma primarno i od osobitog značaja kako se musliman kao pripad­nik Islamske zajednice, naime kao vjernik post­avlja i uključuje u novu socijalističku društvenu stvarnost. Ne bismo smjeli ni malo potcjenjivati značaj ovog procesa, tim prije što se ranije imala sasvim pogrešna predstava o mogućnostima ovog postavljanja, traženja svoga mjesta, aktiv­nog učešća u svim aktivnostima i preuzimanju odgovarajućeg dijela odgovornosti.

Mi smo duboko svjesni neophodne činjenice da od pravilne orijentacije snage koje nose ovaj proces, koje ga pokreću i usmjeravaju zavisi op­stanak i bolja budućnost islama i muslimana u ovim krajevima. Ne može nam biti svejedno kakve snage u njemu sudjeluju, kako se vjernik-musliman u njemu postavlja i ponaša, da li ga konzervativne, reakcionarne i preživjele snage mogu dezorijentisati, omesti i zadržati u pasiv­noj posmatračkoj poziciji, da li je aktivan i kao kreativni stvaralački faktor potpuno angažiran u svim zbivanjima našega društva, i da li ga varlji­vi i lažni oblici savremenosti mogu zavarati i isto tako, dezorijentisati odroditi i otuđiti.

Nije, isto tako, manje važan proces preras­tanja iz malog u veliko M, naime proces izlaženja iz okvira uskog i zatvorenog vida vjerskog postojanja. Ovaj proces ima veoma važan istorijski značaj. Novi status Muslimana predstavlja vanredno krupan događaj koji otva­ra velike perspektive i mogućnosti za svestran razvoj, ali, istovremeno, nameće vrlo ozbiljne obaveze i odgovornosti.

Čini mi se da je vrlo teško u ovom trenutku sagledati i riječima iskazati puni historijski smi­sao ovog preobražaja i ove transformacije. Očito je da stojimo pred veoma teškim i složenim zadacima. Ne smijemo smetati s uma da se i novim statusom znatno pojačava uloga i odgovornost Muslimana. Ponašanje i postavl­janje Muslimana kao naroda uveliko se razlikuje od njihova ponašanja i postavljanja kao Islams­ke zajednice. Za opstanak, bolju i sretniju budućnost Muslimana od osobite važnosti je kako se oni, kao narod, ponašanju, postavljaju i uključuju u bratsku socijalističku zajednicu ju­goslavenskih naroda.

Ne možemo reći da na putu ovih procesa još uvijek ne postoje određene smetnje, poteškoće i prepreke. To su, na prvom mjestu, opterećenje iz prošlosti, ostaci zakržljale svijesti i elemenata vjerskog i nacionalnog antag­onizma, koji su nastali u jednoj sasvim dru­gačijoj političkoj atmosferi i drugačijim historijskim uvjetima. Brže prevladavanje ovih ostataka i ubrzavanje procesa integracije u bratsku socijalističku zajednicu jugoslavens­kih naroda, ovisiće o dobro smišljenoj akciji i punom angažovanju svih zdravih i progresiv­nih snaga.

Jedna od mogućnosti nadvladavanja takvih poteškoća imperativno nameće uključivanje službenika Islamske zajednice. Počinili bismo teški grijeh ako bismo njegovu ulogu i njegov utjecaj potcijenili. Vjerski službenik sa svojom funkcijom imama, hatiba, vaiza i vjeroučitelja stoji u najneposrednijem kontaktu sa širokim slojevima, živi sa njima zajedno, vidi, čuje, doživljava i preživljava sva zbivanja.

Sasvim je evidentno da nam ne može niti smije biti svejedno kako se vjerski službenik u ovoj funkciji ponaša, postavlja i orijentiše u od­nosu na sve probleme i procese koji se javljaju u njegovoj sredini, u njegovom džematu. Neo­sporno je, da od njegove ispravne orijentacije u najvećoj mjeri ovisi i orijentacija džematlija.

Svjesni ove činjenice, a imajući u vidu vrlo šaroliku i nedovoljnu stručnu spremu vjerskog kadra, Udruženje ilmije u Socijalističkoj Repu­blici Bosni i Hercegovini nastojalo je pružiti svojim članovima – vjerskim službenicima naj­veću pomoć u vršenju njihove funkcije i u pra­vilnom postavljanju u društvu u kojem žive i u kojem vrše određene funkcije. Udruženje je uvijek u svim aktivnostima polazilo od činje­nice i saznanja da se interesi muslimana vjernika ne mogu izdvajati iz njegovih interesa kao građanina. Pripadnik Islamske zajednice je isto­dobno i građanin socijalističke društvene zajed­nice. On kao Musliman ne smije biti zatvoren, nego mora biti potpuno otvoren prema društvu i potpuno uključen i angažiran u svim procesi­ma toga društva.

Pokretanjem svoga glasila “Preporod” Ud­ruženje će biti u mogućnosti da vjerskim služ­benicima pruža mnogo veću pomoć u stručnom i kulturnom uzdizanju, kao i u pravilnom post­avljanju i orijentaciji u svakidašnjim društvenim zbivanjima, kako bi oni sa svoje strane pomogli džematlijama u ispravnom držanju i postavljan­ju.

“Preporod” će pružiti svu moguću pomoć na prvom mjestu imamu, a potom svakom džemaliji – pripadniku Islamske zajednice, kako da se u duhu islamskih propisa postavi, prije svega prema sebi, prema članovima svoga doma, prema džematu, komšijama, prema Is­lamskoj zajednici i prema široj društvenoj za­jednici. Ovdje je vrlo važno imati uvijek u vidu da je naša društvena zajednica po svojoj nacio­nalnoj i vjerskoj strukturi heterogena i da će na­dasve brižljivo čuvati, gajiti i razvijati dobre međuvjerske i međunacionalne odnose.

“Preporod” će se u ovom pogledu boriti svom snagom za princip pune otvorenosti prema svim ljudima, za princip izlaženja iz uskih i zatvorenih vjerskih, nacionalnih i ide­oloških okvira. Boriće se za podršku huma­nizaciji međuljudskih odnosa, za odnos čovjeka prema čovjeku, za međusobno povez­ivanje, na osnovu ponašanja, držanja i načina odnošenja prema čovjeku i društvu, a ne na osnovu užih opredijeljenosti i pripadnosti. Čovjek je prije svega čovjek, pa tek onda Musliman, Srbin ili Hrvat, vjernik, ateist itd. Najhitnije je u svemu tome kakav je ko kao čovjek. Sve druge pripadnosti u našim međuljudskim odnosima su sporedne. Dolaze u obzir samo ukoliko pomažu uspostavljanju ovakvih odnosa.

“Preporod” će najsnažnije održavati i izra­žavati iskrenu želju svih pripadnika Islamske zajednice za uspostavljanjem u što većoj mjeri bliskih i bratskih međuvjerskih i međunacio­nalnih odnosa.

Posebnu pažnju “Preporod” će posvetiti od­nosima snaga iz malog i velikog M i o njihovoj punoj uskladenosti i harmoniji. Činjenica je da veliko M obuhvaća one snage koje se ne nalaze u malom m, no to ni u kom slučaju ne bi smjelo remetiti puno jedinstvo, slogu i harmoniju.

Posebna briga “Preporoda” biće posvećena pronalaženju i trasiranju novog načina pristupa savremenom čovjeku. Velike promjene u našem cjelokupnom životu postavile su, i to u najoštrijoj formi, i pitanje prilagođavanja vjers­ke aktivnosti i pitanje nužnosti određenih promjena u metodama, i strategiji te aktivnosti, tim prije što vjerska aktivnost u našem društvu ima status potpuno legalne aktivnosti. Od općeg društvenog interesa je da ova aktivnost bude postavljena na što solidnije osnove, da je nose što savremenije ustanove i što zdravije snage. Ne bi smjelo biti svejedno nikome kako je organizovan vjerski život, kako funkcionišu njegove ustanove i kako se postavljaju i ponašaju vjerski službenici.

Oživljavanje moralno-etičkih vrijednosti i jačanje duhovne komponente biće vrlo važna briga “Preporoda”, koji će pomoći vjerskom službeniku da u borbi za moralni lik čovjeka, za oplemenjivanje njegove duše, za formiranje zdrave i pozitivno orijentisane ličnosti, dade svoj doprinos.

septembar 1970. godine

Preuzeto iz: Preporod – izbor tekstova: 30 godina : 1970-2000.

Priredio: Aziz Kadribegović

Izdavač: El Kalem 2000. 848 str.

Akos.ba