Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Usreći sebe i druge: Gdje je sreća?

Usreći sebe i druge: Gdje je sreća?

Ukratko o knjizi:

Knjigu smo podijelili na pet poglavlja. Prvo poglavlje nosi naslov: Gdje je sreća?, pa smo raspravljali o tome je li sreća u imetku, ugledu, poslu ili u nečem drugom.

Drugo poglavlje je o imanu kao izvoru prave sreće. U trećem poglavlju smo govorili o načinu kako da usrećimo druge. Četvrto poglavlje je o bračnoj sreći: kako da usrećiš suprugu i kako da supruga usreći muža. U petom poglavlju smo govorili o pesimizmu i potištenosti kao prljanju čistote sreće.

Molim Allaha da ovu knjigu čitaocu, izdavaču i autoru učini srećom na ovom i Budućem svijetu. Allah upućuje na Pravi put.

Dr. Hasan Šemsi Basa

Džedda, 19.05.2000. god., 15. safer, 1421. h.god.

PRVO POGLAVLJE Gdje je sreća? Sreća je izgubljena, željena stvar svakog čovjeka. Teži joj u svakom vremenu, traži je na svakom mjestu, ali se sredstva na tom putu razlikuju s obzirom na osobe, prirodu ljudi, njihova stre­mljenja, životnu sredinu i specifične okolnosti. Koliko želimo da predstava sreće bude lahka, da se lahko ostvari! Dovoljan nam je lijep opis sreće da bi se ona ostvarila, ali sreća je daleko! Ne traži sreću kao da je sitan novčić koji ti je ispao na patos, pa se izgubi iz vida među namje­štajem. Ne idi na tržnicu, nećeš naći trgovca koji će ti prodati sreću u elegantnoj posudi! Koliko se ljudi razlikuju u komentiranju jedne stvari, toliko se razlikuju i u shvaćanju sreće, zbog toga što je ona relativna stvar. Zejd jednu stvar smatra lijepom, smatra je srećom, i onog ko ide spram nje smatra sretnim, dok Amr istu tu stvar smatra nesrećom i smatra onog ko je se pridržava nesretnikom. Ima ljudi koji sreću vide u konzumiranju velikih količina hrane i pića, u zabavi i igri, odijevanju i provođenju vremena u parkovima i diskotekama. Drugi sreću vide u učenju, studiranju, fokusiranju na naučne discipline i istraživanju skrivenih elemenata odgoja. Neki smatraju da je sreća u odricanju od ovog prolaznog svijeta i suzdržavanju od njegovih blagodati. Ima onih koji sreću vide u vlasti, potčinjavanju ljudi u robovanju njihovim prohtjevima. Postoje ljudi koji sreću vide u tjelesnim užici­ma i žive kako im prohtjevi nalažu. Druže se sa grješnicima. Raduje ih loše društvo. Možda ih je situacija navela da steknu imetak na haram nači­ne, a ljubav prema slastima da ne budu obazrivi prema zabranjenim stvarima. Neki zamišljaju da je sreća u gomilanju bogat­stva. Vidiš ga gomila novac, pretjeruje u škrtosti, i to ga sprječava da izvršava obaveze koje ima prema sebi i rodbini. Možda ga je zadesila neka bolest, pa ga je to navelo da ostavi liječenje. Živi sa porodicom siromašno, u otrcanoj odjeći, pra­znog stomaka, jadne duše… Pojedini oholi i zahtjevni traže sreću u položaju i oholosti nad ljudima i drago im je da im se ljudi dive. Ima i onih koji imaju malo nade, malodušni su, traže najmanje od života, zadovoljni s malo rada, pa se tako naviknu na lijenost, propadnu im poslovi i pogorša stanje.
Je li sreća u bježanju od stvarnosti? Ima ljudi koji sreću nalaze u bježanju od stvar­nosti na razne načine. Oni misle da je život teret koji se ne može nositi. Stjecanje za život je za­morno. Ljubav, pouzdanost, prijateljstvo i sva ostala pohvalna svojstva su za njih legende koje postoje samo u mašti. Kako bi se oslobodili jednog i drugog tereta pribjegavaju raznim sredstvima. Nekada snovima i izgradnjom palata u zraku, a drugi put konzumacijom alkohola ili opojnih sredstava, a sve to vodi poniženju i ponoru. Neki pribjegavaju upotrebi sedativa, misleći da im to odmara tijelo i živce. Nažalost, sedativi se zloupotrebljavaju, iako su, ustvari, namijenjeni liječenju određenih bolesti u određenim okolnostima. Oni koji konzumiraju sedative bez konsultacije ljekara, dovest će sebe do ovisnosti i teških opasnosti. Dr. Emir Baktar u članku novina Hilala 1957. godine kaže: „čudno je da se ti bogataši koji žele Floridu u Americi, ili Refire u Francuskoj, ili druga mjesta, ne zadovoljavaju onim što je u tim mjestima od ljepota, užitaka, pa dolaze doktorima i apotekama tražeći sedativ (pilulu) sreće, trošeći nekoliko boca za kratko vrijeme. Čudno, jer je pretpostavka da oni posjeduju sve faktore sreće. Imetak, bogatstvo, prirodni ambijent, sredstva zabave, bazeni, zelenilo… ali, i pored toga, oni pribjegavaju tom vještačkom sredstvu, tražeći sreću koja katkada postoji samo u njihovim snovima. Stvarnost je da oni žele pobjeći iz takvog burnog života, utopljenog u slastima života. Na taj način se nesvjesno udaljavaju od sreće. Slični su onom koji vidi vatru koja plamti blizu njega i stavlja povez na oči, ne znajući o vatri ništa, umjesto da je pokuša ugasiti ili udaljiti se od nje.”
Je li sreća u bogatstvu i raskošnom životu? Mnogi ljudi misle da je sreća u bogatstvu i ra­skošnom životu, mnoštvu imetka, lagodnostima, ali države u kojima je životni standard dosegao kulminaciju, i gdje su zahtjevi materijalnog života olakšani, nisu se prestale žaliti na životne teškoće, na prazninu duše. Mnoštvo imetka nije prava sreća, nego je mnoš­tvo imetka možda kazna za nekog na dunjaluku prije Ahireta. Zbog toga Allah, dž.š., kaže o munaficima:

فَلَا تُعْجِبْكَ أَمْوَالُهُمْ وَلَا أَوْلَادُهُمْ ۚ إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُعَذِّبَهُم بِهَا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَتَزْهَقَ أَنفُسُهُمْ وَهُمْ كَافِرُونَ

Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju  kao nevjernici. (Et- Tevbe, 55) Kazna spomenuta u ajetu je tegoba, bol, briga i bolest, a to primjećujemo kod mnogih čija je preokupacija imetkom i dunjalukom najveća briga i krajnja nada. On kontinuirano pati, duša ga boli, srce mu je umorno, misao zauzeta, ne može se smiriti niti mu razum šta koristi. Muhammed, a.s., je ovo psihološko stanje opi­sao riječima: "Kome Ahiret bude preokupacija, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, dat će mu što želi, a dunjaluk će mu doći a da ga i ne traži. A onom čija preokupacija bude dunjaluk, Allah će učiniti da mu siromaštvo bude među očima, neće mu dati što želi, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno." (Prenosi Et-Tirmizi) Problem nastaje kada novac čovjeka učini robom, pa se namuči da ga zaradi, umori se ču­vajući ga, a Poslanik, a.s., je rekao: „Propao je rob dinara i dirhema, katife i hamise. Ako mu se da — zadovoljan je, u suprotnom nije.”(El-Buhari) Sir Ernest kaže: „Većina ljudi vjeruje da bo­gatstvo donosi sreću, a ja smatram suprotno. U životu postoje sreće koje su veće od bogatstva. U ekonomskom uspjehu ne postoji ono što je jednako ljubavi prema iskrenoj, dragoj supruzi i sreći sa sretnom djecom.” Neki bogataši ništa manje nisu nesretni od običnih siromaha. Najveće brige su im konzumi­ranje najbolje hrane i pića, seksualna aktivnost, pribavljanje imetka, najnoviji modeli auta, kupovina najbolje robe. Kad zarone u te užitke, brzo shvate da to ne traje više od nekoliko dana ili sahata. To ih nije sačuvalo negativnosti dosade.”[1] Priča se da je jedan od ranijih vladara bio jako nesrećan. Imao je sve što je htio: puno hrane, pića, ali uzalud. Donesu mu najskuplja jela, ali ga zadesi loša probava hrane. Jednog dana mu predloži jedan od njegovih bliskih ljudi da obuče košulju najsretnijeg čovjeka u kraljevstvu samo jednu noć, pa će postati srećan. Počeli su tražiti najsretnijeg čovjeka dok nisu našli čovjeka punog lica, strpljivog, sretnog. Doveli su ga kralju koji se iznenadio kada je vidio siromaha do tog stepena da nije imao košulju da obuče. Čovjek želi imetak da bi postao srećan, i teži mu, ali skoro da ne može napuniti svoje ruke njime dok ne zaboravi osnov od kog je krenuo i zaboravi da on želi sredstvo. Tako mu imetak postane cilj kom noću i danju žuri, na halal i haram način. Možda se ne može oporaviti od trčanja za tim, kao što kaže profesor Abdullah el-Džuajsin, sve dok ne padne od srčanog udara, i stopala mu ne zastanu sve dok ne upadnu u kabur!

Za sreću u imetku su potrebna dva uslova:

  1. da je imetak halal, da ga je čovjek stekao svojim trudom i radom, i
  2. da ga ne troši na harame, jer će u suprot­nom imetak biti koban po njega.[2]

Je li sreća u djeci? Nema sumnje da su djeca ukras ovog svijeta:

الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu. (El-Kehf, 46) Međutim, koliko je djece koja su neposlušna roditeljma, i koliko je roditelja stradalo od ruku sinova koji su poželjeli njihov imetak. Zar se pjesnik nije tužan obratio svom sinu, žaleći:

Hranio sam te dok si mali bio, i opskrbio kada si odrastao.

Pružio sam ti svako dobro i blagodat.

Kada bi noću bolovao, bdio bih i ja, nemiran zbog bolesti tvoje.

Kada si odrastao i ostvario cilj kom si težio više ti se nisam nadao.

Uzvratio si mi grubo i osorno kao da si ti meni davao blagodati.

 

[1]  Hilal,januar, 1954.

[2]  Njihova praksa o sreći, profesor Abdullah el-Džuajsin

Knjigu možete naručiti na e-mail: [email protected], Cijena 12KM

akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top
PHP Code Snippets Powered By : XYZScripts.com