Ulice, trgovi, džamije, aleje… Nazvani po Aliji Izetbegoviću
Piše: Edib Kadić
Alija Izetbegović, prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine, zasigurno je jedan od najznačajnijih bošnjačkih političara 20. stoljeća, ali i najznamenitijih i najpoznatijih Bošnjaka uopće. Mnogi domaći i inozemni političari izuzetno su ga cijenili i poštovali zbog toga što je svojim životom i djelom izvršio snažan utjecaj na historiju Bosne i Hercegovine. Mnogi prema njemu gaje snažne osjećaje, uz opasku da bez Alije Izetbegovića Bosna i Hercegovina danas ne bi postojala. Izetbegović je svojim političkim djelovanjem i svojom osobnošću snažno utjecao na dešavanja u BiH u ratnim i poratnim godinama, podredivši svoj život očuvanju suverene i cjelovite Bosne i Hercegovine.
Danas se o rahmetli Izetbegoviću u svijetu pišu brojne knjige, njegova djela prevedena su na desetine stranih jezika, a u Turskoj i Iranu, kada kažete “kralj mudraca” ili “veliki mislilac”, svima je odmah jasno da mislite na Aliju Izetbegovića. O njemu se pišu knjige na poznatim i prestižnim svjetskim univerzitetima, njegova misao i političko djelovanje već nekoliko godina proučavaju se u Turskoj i Iranu na političkim fakultetima, kao i na odsjecima za izučavanje sociologije, a na teološkim fakultetima navode se upravo njegovi primjeri političkog morala utemeljenog na osnovnim vrijednostima ljudskosti koji proističu iz samog islama.
MUZEJ U SARAJEVU
U Bosni i Hercegovini i svijetu brojne ulice, trgovi, džamije, aleje, muzeji, kulturni centri, mostovi, škole, studentski domovi, parkovi i bolnice nose ime Alije Izetbegovića. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, dugo su se nakon Izetbegovićeve smrti vodile žustre rasprave o davanju njegovog imena određenim ulicama, trgovima, mostovima, muzejima itd. Danas su njegovim imenom nazvani trgovi i ulice u mnogim gradovima Federacije BiH. Godine 2005. je Trg oslobođenja, jedan od najpoznatijih sarajevskih trgova, preimenovan u Trg oslobođenja – “Alija Izetbegović”. Tačno četiri godine nakon smrti, u Sarajevu je otvoren i Muzej “Alija Izetbegović” u starim utvrdama grada Sarajeva, u vratničkim kapi-kulama Ploča i Širokac, a u znak poštovanja i sjećanja na prvog predsjednika BiH, na području općine Ilidža kod Sarajeva sagrađen je i otvoren most na Željeznici koji nosi njegovo ime.
U Zeničko-dobojskom kantonu četiri ulice nose njegovo ime – u Brezi, Zavidovićima, Kaknju i Visokom, kao i trgovi u Zenici, Maglaju i Tešnju. U Tuzlanskom kantonu osam ulica nosi njegovo ime: u Srebreniku, Kladnju, Banovićima, Gradačcu, Gračanici, Čeliću i Živinicama, kao i bivša Oktobarska ulica u Tuzli. U Kalesiji je i kulturni centar nazvan po predsjedniku Izetbegoviću, a u Sapni i jedan park. Kada je Hercegovačko-neretvanski kanton u pitanju, ulica u Drežnici kod Mostara nosi ime Alije Izetbegovića, kao i trgovi u Konjicu i Jablanici.
Ime trgova promijenjeno je i na području Unsko-sanskog kantona, i to u Bužimu, Ključu, Cazinu i Bosanskoj Krupi, a u Bihaću most i ulica nose predsjednikovo ime. Nadalje, u Donjem Vakufu jedan most također nosi ime predsjednika Izetbegovića, kao i mostovi u Goraždu i Prači, a ime jedne ulice u Ustikolini promijenjeno je u Ulica “Alije Izetbegovića”. Također, ulice Alije Izetbegovića možemo naći i u Prizrenu na Kosovu i u Labuništima u Makedoniji.
Zgodno je spomenuti da su Alija Izetbegović i Josip Broz Tito danas jedini državnici s prostora bivše Jugoslavije po kojima su izvan teritorija bivše Jugoslavije nazvane ulice, trgovi, parkovi… Adnan Žiško, direktor Muzeja “Alija Izetbegović”, kaže da je predsjednik Izetbegović bio moralan i principijelan čovjek koji je donosio veoma značajne odluke u najtežem periodu za BiH, da je njegova vizija Bosne oblikovala cjelokupnu državnu politiku, da je zaslužan za opstanak Bosne i Hercegovine u njenim granicama, te da je stoga sasvim normalno da ulice, trgovi, institucije i sve ostalo nose ime prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine.
“Građani Bosne i Hercegovine, u znak zahvalnosti Izetbegoviću što nije izdao ideju BiH kao moderne evropske države, podržavaju nakanu da njihov prvi predsjednik bude dio njihovih svakodnevnih života tako što će prolaziti njegovim ulicama, trgovima i drugim znamenitostima. S ove vremenske distance možemo vidjeti koliko je veliku i značajnu ulogu imao Alija Izetbegović za BiH. Izetbegović je blisko sarađivao i s političkim Istokom i s političkim Zapadom, a vrijednosti islamske civilizacije nije suprotstavljao vrijednostima Zapada. Njegova životna i politička filozofija bila je prepoznatljiva, a njegova filozofska razmišljanja su ga od običnog političara izdigla u sferu istinskog državnika”, potcrtava Žiško, te nastavlja: “Muzej ‘Alija Izetbegović’ svake godine u Počitelju organizira likovnu koloniju pod nazivom ‘Moj bijeg u slobodu’. Sjećam se da smo jedne godine slali pozivnice i pravili selekciju umjetnika, pa smo, pored umjetnika iz cijelog svijeta, pozvali i umjetnike iz Palestine i Egipta. Umjetnici iz Egipta i Palestine su mi priznali da prije ove likovne kolonije nikada nisu bili čuli za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, kada se vidjeli da je organizator Muzej ‘Alija Izetbegović’, bili su još više iznenađeni jer je u njihovim očima Alija Izetbegović bio veliki lider, nadaleko čuven, a uvidjeli su da je Bosna, nakon što su provjerili na internetu, teritorijalno mala zemlja, pa im je to dvoje bilo sasvim nespojivo.”
Žiško tvrdi da je Turska među prvima prepoznala Izetbegovićev potencijal, te da danas koristi neke njegove principe i ideale u savremenoj turskoj politici. “Također, arapski svijet ga je cijenio jer je govorio istinu i o Istoku i Zapadu onakva kakva ona jeste. Izetbegović spada u posljednju generaciju političara koji su imali simpatije i na Istoku i na Zapadu. Stranci ga doživljavaju kao jednog od simbola otpora bosanskohercegovačkog naroda, istinskog lidera i mislioca. Turci ga zovu ‘kraljem mudrosti’ i iz poštovanja prema njemu brojni gradovi u Turskoj imaju ulicu koja nosi ime prvog predsjednika BiH”, pojašnjava Žiško.
ALIJA I TURSKA
U Ankari postoje tri parka i ulica koji nose ime predsjednika Alije Izetbegovića. Zatim, tu su Istanbul s četiri parka, dvije škole, dvije džamije, poliklinikom i kulturnim centrom, u Konyi dvije ulice, džamija, most, škola, trg, park i kulturni centar, u Adani škola, bulevar i park, Erzurum – ulica i škola, İzmir – ulica i škola, Eskişehir – park, Kayseri – park, Niğde – škola, Düzce – studentski dom, Antalija – ulica, Akhisar – škola, Gaziantep – park, Sındırgı – ulica, Kahramanmaraş – park, Muş – trg.
Elvir Musić, bivši profesor Mesnevije na Univerzitetu Mevlana, kaže kako Konya, i pored toga što je bratimljena sa Sarajevom i što je u centru Konye sagrađena replika baščaršijskog sebilja, gaji posebno osjećanje prema Bosni i Hercegovini, Bošnjacima i Aliji Izetbegoviću kao njihovom prvom predsjedniku.
“Konya u Turskoj po ovom je pitanju posebna priča. Tu imate veliki Bulevar ‘Alija Izetbegović’, džamiju ‘Alija Izetbegović’, imate Most ‘Alija Izetbegović’, imate Park ‘Alija Izetbegović’, imate veliku konferencijsku salu ‘Alija Izetbegović’ i veliku školu u općini Bosna-Hersek u Konyi, jednoj od ponajvećih općina u cijeloj Turskoj koju nastanjuje 120 hiljada stanovnika. Pošto sam živio u tom naselju, imao sam priliku da počesto prošetam pored te škole i, svaki put kada bih tuda prolazio, razmišljao sam, onako više za sebe: ‘Bože dragi, zar je nama Bošnjacima tako teško naučiti o sebi samima razmišljati onako kako razmišljaju drugi i da sami sebe i svoje vrijednosti pogledamo očima onih koji nas poštuju?’”, pita se Musić.
“Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse na društvenim mrežama posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Imao sam studenticu medicine. Ona je pročitala sve što je vezano za rahmetli predsjednika, a što je prevedeno na turski i engleski jezik. Vjerujte mi, jednom sam bio primoran da je zamolim, pošto je bilo vrijeme ispita, da ostavi čitanje rahmetli predsjednikovih knjiga i da se posveti svom studiju, a ona je bila briljantna studentica. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”, tvrdi Musić, te dodaje da je tih dana, nakon govora rahmetli predsjednika u Iranu, vladalo stanje euforije i, gdje god bi došao, svi su pričali o tom njegovom briljantnom govoru u kojem je iskritizirao sve slabosti islamskog svijeta i pohvalio sve pozitivne aspekte svakojakog napredovanja zapadnog svijeta.
Musić napominje kako, pored Irana i Turske, postoji ulica i u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, koja je nazvana po Izetbegoviću. “Postoji i ulica u Turkmenistanu koja nosi njegovo ime. Imate i njegovu ulicu u Saudijskoj Arabiji u Rijadu. Nakon što sve ovo vidim i budem svjedokom svega ovog, onda dođem u Bosnu i slušam kako neko kritizira predsjednika i kako je nešto moglo biti bolje. To su skoro pa potpuno neshvatljive stvari, ali Kur’an kaže da je čovjek i neuk, i slab, i zaboravan, pa mi onda bude malo lakše. Kao da smo zaboravili kako je bilo u tom najtežem periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Upravo zbog toga, smatram da ovakve inicijative, ovakva priča o rahmetli predsjedniku može doprinijeti tome da, a ovdje mislim na sve narode Bosne i Hercegovine, a ne samo na Bošnjake, konačno shvatimo kakvog smo čovjeka i mislioca u svom narodu na ovim prostorima imali. Mislim da nam to treba biti razlog da budemo ponosni. Ako u Turskoj djeca u osnovnim školama mogu znati ko je on bio, zašto ne bi barem naša generacija na fakultetima znala to isto”, naglašava Musić.
ŠKOLE U PAKISTANU
U Islamskoj Republici Pakistan postoje tri škole vezane za Bosnu i Hercegovinu, od kojih dvije nose ime Alije Izetbegovića. Prva škola pod nazivom Škola “Alija Izetbegović” napravljena je u Kašmiru, odnosno u blizini grada Muzaffarabada. Izgrađena je za vrijeme mandata ambasadora Damira Džanke. Druga škola koja nosi naziv Pakistansko-bosanska škola u mjestu Daska, izgrađena privatnom inicijativom Bosanaca pakistanskog porijekla, bračnog para koji je jedno vrijeme živio u Sarajevu. Treća škola zove se Internacionalna pakistansko-bosanska škola “Alija Izetbegović” i ona je otvorena u mjestu Alumhar u Punjabu, nedaleko od granice s Indijom. Sagrađena je za vrijeme mandata Nedima Makarevića.
Makarević, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Pakistanu, tvrdi da su život i djelo Alije Izetbegovića vrlo popularni u Pakistanu, posebno među intelektualcima, ljudima od knjige koji su pratili zbivanja na Balkanu tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. “Njegova knjiga Islam između Istoka i Zapada prevedena je na engleski jezik i veoma je čitana u Pakistanu. U toj knjizi Alija Izetbegović se osvrće na lik i djelo Muhammada Iqbala, pakistanskog nacionalnog heroja. S druge strane, Izetbegović se u Islamskoj deklaraciji osvrće na cijeli Pakistan kao na projekt. To su te važne veze i sjecišta između Bosne i Hercegovine i Pakistana”, ističe Makarević.
Amar Imamović, publicist i prevodilac
Za vrijeme studija, to je negdje odmah nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok sam živio u Teheranu, sjećam se da je Ambasada tadašnje Jugoslavije bila smještena u ulici kojoj su Iranci dali naziv Ulica Bosne i Hercegovine. Pošto se Iranci i nisu baš najbolje snalazili s latiničnim pismom, vrlo često dešavalo se da svu poštu koja je bila namijenjena Ambasadi Bosne i Hercegovine iranska pošta preusmjeri na adresu Ambasade Jugoslavije, vjerovatno zbog toga što se nalazila u ulici koja nosi ime Bosne i Hercegovine.
U toj pošti najčešće su bile islamske novine Preporod, razna druga štiva islamskog karaktera i ko zna šta sve ne, a ljudi uposleni u Ambasadi Jugoslavije sve su to uvijek uredno preusmjeravali na adresu Ambasade Bosne i Hercegovine, koju su već za toliko godina primanja tuđih pošiljki bili naučili napamet. Nisam siguran da li su Iranci namjerno dali ime ulici u kojoj je bila smještena Ambasada Jugoslavije Ulica Bosne i Hercegovine ili ne, ali je u to vrijeme ta koincidencija bez ikakve sumnje imala zanimljive konotacije.
Bakir Sadović, ambasador BiH u Turskoj
Cijeli je svijet Aliju Izetbegovića upoznao kroz otpor koji su patrioti u Bosni i Hercegovini predvođeni njim pružili za vrijeme rata početkom devedesetih. Taj otpor malog naroda u srcu Evrope, koji je odbio da bude poražen, potresao je islamski svijet, pa tako i Tursku. Izetbegović je u Turskoj najprije prepoznat kao lider, a onda i kao mislilac. On je dobar dio svog života posvetio pronalaženju formule za preporod islamskog svijeta, te za suživot različitih naroda u Bosni i Hercegovini, uz međusobno poštivanje i uvažavanje – “za Bosnu koja nikome nije tijesna”, kako je često govorio.
Alija Izetbegović je smatrao da su osnovni uzroci zaostalosti islamskih zemalja zanemarivanje obrazovanja i loš položaj žena u tim zemljama. Vjerovao je da je jedno od ključnih rješenja tih problema vraćanje izvorištu islama, Kur’anu, koji podstiče na učenje, istraživanje i takmičenje u činjenju dobrih djela, te osuđuje konfrontaciju i terorizam kao znakove slabosti. Njegov govor s Konferencije OIC-a 1997. godine u Teheranu govori o tome puno bolje nego ja. Poruke tog govora i dalje su aktuelne, a ideje koje je tada izložio bile su inspiracija za tadašnje, ali i sadašnje lidere u Turskoj, koji su to više puta isticali.
Dakle, nekoliko je razloga zbog kojih Alija Izetbegović i dan danas uživa veliki ugled u Turskoj. Najprije, ovdje ga doživljavaju kao predvodnika malog, ali hrabrog naroda koji je pružio dostojanstven otpor višestruko brojnijem i nadmoćnijem neprijatelju. S druge strane, za njih je on mislilac koji je nudio rješenja za intelektualnu, ekonomsku, socijalnu i političku stagnaciju islamskog svijeta, a njegove poruke jednako su vrijedne i danas.
