Uistinu čovjeku bude uskraćena opskrba zbog učinjenog grijeha
Uzvišeni Allah kaže: “Koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (El-Hadždž, 18.)
Uzvišeni Allah onome ko Mu griješi slijedeći svoje prohtjeve daje poniženje, slabost i sramotu, a čast i ugled onome ko Mu se pokorava. Ko traži ponos, ugled, čast, neka ga traži u pokoravanju Uzvišenom Allahu, lijepom riječju i dobrim djelima. Kako su rekli naši dobri predhodnici: “Ljudi traže ponos na vratima kraljeva, ali ga nalaze samo u pokornosti Uzvišenom Allahu.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Pazite se potcjenjivanja grijeha! Primjer grijeha koje smatrate sitnim i nevažnim je kao primjer grupe ljudi koja odsjedne u jednoj dolini, pa ovaj donese jednu grančicu, onaj donese drugu i sve tako dok ne donesu koliko im je dovoljno da ispeku hljeb. Uistinu, grijesi koje smatrate sitnim upropaste čovjeka kad ih počne činiti.”
Čovjek ne smije potcjenjivati nijedan grijeh koji učini a da pri tome ne razmisli o posljedicama istoga i na ovom i na Onom svijetu. Jer, zaista, sitni grijesi, kad se nagomilaju, upropaste čovjeka. Možda čovjek neki grijeh smatra minornim i sitnim, a upravo taj grijeh bude razlog da mu Uzvišeni Allah uskrati veliko dobro i silnu blagodat.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu čovjeku bude uskraćena opskrba zbog učinjenog grijeha.”
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu pravili razliku između grijeha, jer su se mnogo bojali posljedica svakoga grijeha. Bili su svjesni, i tajno i javno, da Uzvišeni Allah motri na njih, pa nisu sebi dopuštali nemar.
Enes ibni Malik, radijallahu anhu, je rekao: “Vi činite neka djela koja su u vašim očima tanja od dlake, a mi smo ih, u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali jednim od velikih grijeha – onih grijeha koji upropašćavaju počinioca.”
Bilal b. Sa’d je rekao: “Ne gledaj u sićušnost grijeha, već gledaj u veličinu Onoga prema Kome si neposlušan!”
Grijesi slabe i srce i tijelo. Njihovo iscrpljivanje srca više je nego očito. Oni znaju srce toliko iscrpiti da mu potpuno živahnosti nestane. Što se tiče iscrpljivanja tijela, treba znati da je fizička snaga vjernika u njegovu srcu i da je ona veća, sve što je srce jače.
Mnoštvo grijeha, ma koliko bili malehni, dovoljni su da upropaste čovjeka, ako zapostavi pokajanje i istigfar od Uzvišenog Allaha, kao i činjenje dobrih djela i onoga što čovjeka približava Gospodaru. Vjernik mora raditi po onome što je Uzvišeni Allah rekao: “Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava…”, (Hud, 114.) i ono što je rekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nakon lošega djela, učini neko dobro djelo kako bi ga poništilo.”
Ibn ‘Abbas, radijallahu anhu, je rekao: “Znaci dobra djela su: sjaj na licu, svjetlo u srcu, obilje u nafaci i ljubav u srcima drugih, a znaci grijeha su: crnilo na licu, tmina u srcu, skučenost u nafaci i mržnja u srcima drugih.”
akos.ba
