Učimo od djece: Brzo se odljute i lako praštaju

Vrlo često smo svjedoci kako pojedini ljudi pokušavaju sebe predstaviti vrhunski odgojenim osobama, ali kada na red dođe da nekome treba neki propust ili grešku oprostiti, onda vidimo da maloj djeci nisu ni do koljena. Sukobi među odraslim završavaju dugoročnim mrzovoljnim ponašanjem, a pojedine osobe jedva čekaju da se uključe u naredni sukob kako bi ponovo dobili priliku da iznesu nečije propuste. S druge strane, naša draga dječica konflikte rješavaju po kratkom postupku: kažu i pokažu šta misle, ali istog trena su spremni oprostiti i zaboraviti. Vaganje, odmjeravanje i cjepidlačenje djeci potpuno strano. Oni otvoreno iznose mišljenje i okolini pristupaju bez lažnih maski i glume.

Psiholozi tvrde da je potpuno uključivanje u neku aktivnost tajna sreće. Djeca su često toliko zadubljena u ono što rade da ne čuju roditelje kada ih zovu. Dakle, oni ne žive u prošlosti, ne brinu o budućnosti već žive u sadašnjem trenutku. Ne provode puno vremena razmišljajući o tome da li su donijeli pravu odluku. Djeca nam pokazuju kada su zabrinuta i uplašena, što nam pomaže da otklonimo njihove brige. Pronalaze sreću i zadovoljstvo u malim stvarima. Uživaju u ponavljanju gledanja omiljenih crtića, imaju omiljene knjige koje čitaju bezbroj puta, omiljenu majicu ili haljinicu vole nositi svaki dan, jer im sve to pričinjava zadovoljstvo. Mi odrasli smo u pravili uvijek nezadovoljni  i opterećeni željom za novim kao što je naprimjer, kupovina stana u elitnom dijelu naselja, večera u nekom bendiranom restoranu, nošnja markirane odjeće i obuće, te zbog nemogućnosti postizanja svega navedenog padamo u depresiju i nismo u stanju da vidimo čemu nas to naši mališani svakodnevno uče kada se obraduju čokoladici, novoj igrački ili jednostavno toplom zagrljaju.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić