U ramazanu uradimo što više dobrih djela i ibadeta

Ramazan je mjesec Božije milosti i oprosta i mjesec u kojem se trebamo truditi da uradimo što više dobrih djela. Pored posta nastojmo da klanjamo što veći broj dobrovoljnih namaza, a posebice ramazanske noćne nafile koju zovemo teravija. Koliko god rekata te nafile klanjamo dobro je. Zapravo klanjajmo onoliko koliko smo duhovno spremni da budemo koncentrisani i mislima predani Gospodaru. Poslanik, a.s., nas je podučio da je noćni namaz dva po dva rekata, te da klanjamo koliko želimo rekata. Preporučio je da to klanjanje završimo vitr namazom.

U mjesecu ramazanu širimo osmijeh, pažnju i povjerenje i budimo što više susretljivi prema drugim ljudima, te se naučimo da opraštamo jedni drugima i da izbjegavamo bilo kakve nesuglasice. Ramazan je prilika da oprostimo svima i da se izmirimo sa onima sa kojima smo u eventualnoj zavađi.

Pomažimo druge, djelimo sadaku i činimo razna druga dobročinstva sa kojima ćemo obradovati što veći broj ljudi i sa kojima ćemo se približiti Gospodaru.

Neka nam mjesec ramazan bude mjesec u kojem ćemo steći naviku da često u toku dana spominjemo Allaha i veličamo ga (činimo zikr). Kako je lijepo kada neki čovjek redovno čini zikr i ima svijest o svome Stvoritelju kojem Mu se na svaki način zahvaljuje. Naviknimo se da veličamo Allaha u svim dijelovima dana i u svim različitim situacijama: i kada šetamo, i kada nekoga čekamo, kada smo kući, na poslu, u kupovini i sl. Uvijek se može odvojiti određeni broj sekundi da se prouči neki zikr i spomene Gospodar svjetova. Ta samosvijest o Gospodaru udaljit će nas od grijeha i učinit će od nas osobe koje se umiju kontrolisati i svoje misli uvijek usmjeravati u pozitivnom pravcu.  Ta samosvijest je veoma značajna i ona je pokazatelj ljudske bogobojaznosti i imana (vjerovanja).

Iskoristimo ramazan također da u njemu uputimo što više dova svome Gospodaru i da Ga zamolimo za naše eventualne potrebe, a On Uzvišeni u ovom blagoslovljenom mjesecu uistinu mnogo više ispunjava dove onih koji ga istinski zamole.

Za Akos.ba piše: Admir Iković