U Prijepolju obilježena 24. godišnjica otmice u Štrpcima: Beograd ima obavezu da rasvijetli otmicu
Nakon prijema članova porodica žrtava otetih u Štrpcima kod predsjednika općine Prijepolje, u Domu kulture održana je komemorativna akademija “Štrpci bez mezarja“, a mimohodom šutnje kod spomen obilježja položeno cvijeće, odata počast i proučena Fatiha.
Na skupu su pored lokalnih zvaničnika prisustvovali predstavnici Vlade Srbije, narodni poslanici, predstavnici svih političkih partija, civilnog sektora i predstavnici Islamske zajednice u Srbiji.
Na prigodnom skupu kod spomen obilježja žrtvama otmice u Prijepolju zatraženo je od državnih institucija Srbije da se ubrza proces istraga i suđenja osumnjičenima za ovaj zločin.
Državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Zaim Redžepović je u svom obraćanju poručio da je nemoguće govoriti o pomirenju ili dijaloga ako se nalogodavci i počionici zločina slobodno šetaju.
“Važno je da Prijepolje ostane simbol suživota i tolerancije. Treba da uradimo sve da se ovo više nikome i nikada ne ponovi. Interes Srbije, njenih građana, jeste da živimo u boljoj, modernoj državi. Moramo da negujemo dijalog, da radimo na pomirenju. Treba da čuvamo teško stečeni mir“, rekao je Redžepović koji je funkcioner Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ).
– Otmica organizirana u Beogradu
Brat otetog Nijazima Kajevića, Nail Kajević je naveo da Beograd ima obavezu da rasvijetli otmicu, te da su očekivali da se, kako je istakao, barem pronađu posmrtni ostaci najmilijih.
“Da je bilo više raspoložanje države posmrtni ostaci više lica bi mogli da se pronađu i da se mi porodice smirimo i na neki način imamo duševni mir i sahranimo ih po našim običajima. Sve što smo radili radili smo kroz institucije, nismo se bavili terorističkim aktivnosti. Uvijek smo ukazivali da je ova otmica organzovana u Beogradu, da oni imaju obavezu da ovo rasvetle, a da su vojnici koji su to izvršili bili iz Vojske Republike Srpske“, rekao je Kajević dodavši da još nisu uspjeli da porodice žrtava dobiju status žrtava rata.
Kajević je rekao da se optuženi Mićo Jovičić, kojem se sudilo u Sarajevu, nagodio sa Tužilaštvom BiH da služi kaznu zatvora od pet godina i bude svjedok u drugim slučajevima.
Nail Kajević koji je desetina puta odlazio u Beograd sa ostalim članovima porodica žrtava da od Slobodana Miloševića i ostalih traži istinu o otetima izrazio očekivanje da će suđene za petoricu uhapšenih početi uskoro i u Beograd.
Od 20 žrtava zločina devet je bilo iz Prijepolja.
Predsednik opštine Prijepolje Dragoljub Zindović sa saradnicima primio je danas članove porodica žrtava otetih prije 24 godine iz voza u stanici Štrpci, a potom i ubijeni.
On je naveo da je lokalna samouprava učinila sve kako bi ovaj zločin bio rasvetljen i u znak sećanja na stradale sugrađane 2009. godine izgradila spomen obilježje.
“Iniciramo kod svih nadležnih republičkih organa i institucija da preduzmu sve kako bi se pronašli preostali zemni ostaci tragično nastradalih putnika iz voza u Štrpcima i kako bi se do kraja rasvetlio ovaj monstruozni zločin, zločinci pronašli i kaznili“, rekao je Zindović tokom prijema članova porodica žrtvama u Štrpcima.
Zindović je položio cvijeće i odao počast žrtvama na spomen obilježju u tom gradu.
Na današnji dan, 27. februara 1993. godine, iz voza broj 671 na pruzi Beograd – Bar, u stanici Štrpci u općini Rudo (BiH), pripadnici vojne formacije „Osvetnici“, koja je djelovala u sastavu tadašnje Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, a pod komandom haškog osuđenika Milana Lukića, izveli su 20 putnika, većinom bošnjačke nacionalnosti, zatim ih odveli u selo Prelovo (općina Višegrad), gdje su ih mučili, a potom ubili.
Za zločin u Štrpcima 2002. godine pravosnažno je na 15 godina zatvora osuđen Nebojša Ranisavljević pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora).
Saradnjom tužilaštava za ratne zločine Srbije i Bosne i Hercegovine, 5. decembra 2014. godine srbijanska policija je uhapsila pet osoba zbog sumnje da su počinili ratni zločin u Štrpcima. Na području Bosne i Hercegovine uhapšeno je deset osumnjičenih. U Srbiji, među uhapšenima za ratni zločin u Štrpcima, nalazi se i Gojko Lukić (1956), brat haškog osuđenika Milana Lukića.
Za zločin u Štrpcima pred sudom Bosne i Hercegovine u toku je suđenje desetorici optuženih, među kojima su Luka Dragičević, komandant Višegradske brigade, i Boban Inđić, komandant Interventne čete u Višegradskoj brigadi.
U Srbiji, suđenje za slučaj otmice i ubistva u Štrpcima još nije počelo, a članovi porodica žrtava nisu dobili status civilnih žrtava rata.
Kako se navodi u optužnici, od 20 otetih, 18 je bilo bošnjačke nacionalnosti, uglavnom s područja Sandžaka, državljana tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, jedna osoba je bila hrvatske nacionalnosti i jedna osoba arapskog porijekla.
Žrtve zločina u Štrpcima su: Halil Zupčević (1944), Senad Đečević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz Ličina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet Babačić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan Zuličić (1960), Jusuf Rastoder (1938), Tomo Buzov (1940) i NN lice.
Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 17 godina. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve.
Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine u selu Sjedača na obali jezera Perućac (rijeka Drina), a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine.
Na prijepoljsko spomeniku žrtvama, na bijelom mermernom kamenu u obliku tradicionalnog muslimanskog nadgrobnog spomenika nišana ispisana je poruka: “Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. februar 1993. i stanicu Štrpci odustao je od budućnosti”.
