U okrilju Kur’ana: Tefsir sure Ja-sin, prvi dio
SURA JASIN OBJAVLJENA U MEKKI IMA 83 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Ja Sin (36/1.)
Tako Mi Kur’ana mudrog, (36/2)
ti si, uistinu, poslanik, (36/3).
na pravom putu, (36/4)
po objavi Silnoga i Samilosnoga, (36/5)
Da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan (36/6).
O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati (36/7).
Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka, – zato su oni glava uzdignutih, (36/8)
I kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili, – zato oni ne vide, (36/9)
i njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati (36/10).
Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom! (36/11)
Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali (36/12)
Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; (36/13)
kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani.”‘- (36/14)
“Vi ste ljudi kao i mi” – oni odgovoriše -, “Milostivi nije objavio ništa; vi neistinu govorite!” (36/15).
“Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani” – rekoše oni – (36/16)
“i dužni smo samo da jasno obznanimo” (36/17).
Oni rekoše: ‘Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas zaista, bolna patnja oko nas” (36/18).
“Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. ’Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi” (36/19).
I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, (36/20)
slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu! (36/21).
Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? (36/22),
Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snade neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, (36/23)
a ja bih tada bio u pravoj zabludi; (16/24)
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!” (36/25)
I reći će se: ‘Vdi u džennet!” -a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna (36/26)
zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” (36/27).
I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili (36/28).
samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli (36/29).
Ova mekkanska sura ima kratke stavke i brzu intonaciju pa je zbog toga broj njenih ajeta osamdeset tri, iako je ona manja i kraća od prethodne sure Fatir, koja ima četrdeset pet ajeta.
Kratkoća stavki i brzina ritma daje ovoj suri poseban pečat, što odgovara njenom ritmu i djeluje snažno na osjećaj tako da se njen utjecaj slike i odsjena koje ona nosi udvostručava i daje scene jednu za drugom od početka do njena kraja. Te scene su raznovrsne, inspirativne i jako djelotvorne.
Osnovne teme ove sure su teme ostalih sura objavljenih u Mekki. njen cilj je izgradnja osnova vjerovanja. Ona opširno govori o prirodi Objave, istinosti poslanstva, i to od samog svoga početka.
Ja-Sin. Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na pravom putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga (36/1-5).
Dalje se kazuje o stanovnicima jednog grada kada su im došli poslanici da ih upozore na kaznu zbog nagonjenja u laž i Objave i poslanstva. Ova kazna izložena je u ovom kazivanju po kur’ anskom metodu, a to je da se kazivanja koriste za podršku problemu koji se iznosi. Na kraju ove sure Kur’an se ponovo vraća na istu temu. Mi Poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni – da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici (36-69-70).
Ova sura iznosi i pitanje božanstva i monoteizma. Otuda dolazi i osuda politeizma putem jednog vjernika koji je došao sa kraja ovog grada da raspravlja sa svojim ljudima o pitanju poslanika, govoreći: Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi (36/22-24). Pri kraju ove sure podsjeća se po drugi put na ovo pitanje u riječima: već pored Allaha druge bogove prihvataju u nadi da će im oni na pomoći biti; oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska (36/74-75).
Pitanje na koje se koncentriralo u ovoj suri je pitanje proživljenja i okupljanja. Ovo pitanje navodi se na brojnim mjestima u ovoj suri. U početku ove sure stoji: Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti, i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali (36/12).U kazivanju se govori o onome što se desilo jednom vjerniku. Brza nagrada prema kontekstu je bila: I reći će se: “Uđite u džennet! -a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” (36/26-27). Ovo pitanje navodi se i u sredini sure: I govore: “Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?” A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti (36/48-60). U kontekstu se, zatim, donosi jedna kompletna scena Sudnjeg dana, a na kraju ove sure ovo pitanje se iznosi u formi dijaloga: i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu trule?” Reci: “Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.” (36/78-79).
Ova pitanja vezana za izgradnju vjerovanja iz osnove ponavljaju se u svim mekkanskim surama, ali svaki put se izlažu kroz određeni ugao i pod određenim svjetlom, popraćena faktorima koji odgovaraju atmosferi i koji su u skladu sa ritmom ove sure, njenim slikama i odsjenima.
Ovi djelotvorni faktori su veoma raznovrsni u ovoj suri posebno kod scena Sudnjeg dana, zatim kod scena kazivanja onog što ih prati i dijaloga u njima, kod scena stradanja minulih pokoljenja kroz stoljeća, brojnih raznovrsnih i inspirativnih kosmičkih scena: mrtve zemlje u kojoj puzi život, noći u koju se utapa dan i nastaje tama, Sunca koje se kreće do svoje određene granice, Mjeseca koji prelazi iz faze u fazu dok ne postane kao suha palmina grana, natovarenog broda koji nosi potomstvo prvih ljudi, životinja potčinjenih ljudima, sperme kada ona preraste u čovjeka, koji postaje otvoreni neprijatelj, i scene zelenog stabla u kome je smještena vatra koju oni pale.
Pored ovih scena postoje i drugi djelotvorni faktori koji se dotiču ljudske savjesti i bude je. Tu je scena, između ostaloga, slika onih koji nagone u laž, a na kojima će se obistiniti Allahova riječ zbog njihova nevjerovanja, a kojima ništa ne koriste dokazi i upozorenja. Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka, – zato su oni glava uzdignutih, i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili, – zato oni ne vide (36/8-9).
Među te djelotvorne faktore spada i slika samih njih koji su otkriveni i poznati Allahu i kada rade u tajnosti i u javnosti. Nikakva koprena ta njihova djela ne može sakriti. Među te faktore spada i predočenje načina stvaranja sa jednom riječi i ništa više: i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude (36/82).
Sve su to djelotvorni faktori koji jako utiču na ljudsko srce koje primjećuje potvrdu tih faktora u stvarnosti Bitka.
Nastavlja se, ako Bog da.
Preuzeto iz: “U okrilju Kur’ana – Fi zilali-l-Qur’an” tom/džuz 23
Izdavač: Fakultet islamskih nauka, SARAJEVO, 1999.
Prijevod sa arapskog: dr. Omer Nakičević, dr. Jusuf Ramić, mr. Mesud Hafizović, mr. Enes Ljevaković
Akos.ba
