U okrilju Kur’ana: ‘Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi…’

Piše: Sejjid Qutb

إِنَّ اللَّـهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ ۚيَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا ﴿٥٦﴾ إِنَّ الَّذِينَ يُؤْذُونَ اللَّـهَ وَرَسُولَهُ لَعَنَهُمُ اللَّـهُ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَأَعَدَّ لَهُمْ عَذَابًا مُّهِينًا ﴿٥٧﴾

Prvi način je veličanje Allahova Poslanika ukazivanjem na njegovo mjesto kod Allaha i na nebeskom skupu. Drugi način je potvrda da je vrijeđanje njega, vrijeđanje i Allaha (Subhanehu), a kazna za to vrijeđanje je protjerivanje iz Allahove milosti i na ovom i na onom svijetu. Kazna koja je potpuno adekvatna ovom groznom činu:

“Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (33/56).

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti (33/57).

Allahovo blagosiljanje Vjerovjesnika i njegovo spominjanje i hvalenje na nebeskom skupu, blagosiljanje njegovih meleka, njihova dova za Poslanika kod Uzvišenog Allaha ukazuje na položaj i mjesto Allahova Poslanika. Ovo Allahovo blagosiljanje Poslanika ponavlja se na svim stranama egzistencije. Njime je sav Kosmos obasjan. On je u punoj harmoniji sa svojim dijelovima. To blagosiljanje Poslanika i taj vječno postojeći hvalospjev učvršćuje prirodu egzistencije. Nema nikakve druge blagodati, nikakve pohvale nakon ove blagodati i pohvale! A šta je sa ljudskim blagoslovom, šta je sa njihovim pozdravima nakon Allahova blagoslova i Njegova pozdrava, nakon blagoslova meleka na nebeskom skupu i njihovog pozdrava? Allah je htio da vjernike počasti pa je njihov blagoslov i pozdrav priključio Svome blagoslovu i pozdravu i da ih na ovaj način poveže sa najvišim, bespočetnim obzorima.

U sjeni ovog Božanskog veličanja, ljudsko vrijeđanje Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) je, zaista, odvratno, ružno i prokleto: One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti (33/57). Njegovu odvratnost i ružnoću povećava to što se radi o vrijeđanju Allaha, Stvoritelja ljudi od strane Njegovih stvorenja. Oni zaista ne mogu uvrijediti Allaha. Ovaj termin opisuje osjetljivost vrijeđanja Allahova Poslanika i to prikazuje kao da je riječ o vrijeđanju Allaha. Kako je to ružno! Kako je to odvratno! Kako je to grozno!

Tekst ovdje govori i o vrijeđanju vjernika i vjernica općenito pripisujući im nedostatke i sramotu koju ne zaslužuju. To je kleveta i grijeh:

A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh (33/58).

Ovo naglašavanje ukazuje da su u Medini u to vrijeme postojali oni koji su klevetali vjernice i vjernike šireći insinuacije o njima, pripremajući podvale i klevete protiv njih. To je prisutno u svakom vremenu i na svakom mjestu. Vjernici i vjernice su izloženi ovim i sličnim podvalama u svakoj sredini od strane licemjera, pokvarenjaka i onih u čijim srcima je bolest Allah preuzima na Sebe odgovor. On njihove neprijatelje označava kao klevetnike i griješnike. On je onaj koji najistinitije govori.

Odlomak iz djela: 

“U okrilju Kur’ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Al-Ahzab, 56-57 ajeta

Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999

Obrada: Akos.bA