Transatlantska trgovina robljem: Naslijeđe imperijalizma, rasizma i ropstva

Piše: Ahmet Gencturk

ANKARA (AA) – Četrnaest godina nakon dvjestote godišnjice ukidanja trgovine robljem u Britaniji, gorko naslijeđe i ogromni troškovi transatlantske trgovine milionima crnaca kao robova, ponovno su isplivali prošle sedmice kada je Jamajka najavila svoj plan da od Velike Britanije zatraži odštetu.

Da budemo pošteni, Britanija nije bila ni pokretač, niti jedina evropska država koja je bila uključena u trgovinu robljem, jedan od najvećih zločina u istoriji koji još uvijek proganja savremeni svijet. Započeo ga je portugalski princ Henry Navigator (1394. – 1460.) ekspedicijama na zapadnu afričku obalu. Trgovina robljem i eksploatacija afričkih prirodnih resursa katapultirali su Portugal iz prilično beznačajne zemlje na jugozapadu Evrope do prve globalne imperijalističke sile. Koristeći Kanarska ostrva kao bazu, portugalski trgovci upali su u zapadnoafričku obalu kako bi uhvatili robove Crnaca koji su kasnije prodani u mediteranskim lukama. [1]

Portugal je, zajedno sa Španijom, bio i glavni akter u transatlantskoj trgovini robljem tokom 16. vijeka, poznatog i kao Prvi atlantski sistem. Brodarstvo je robovalo Afrikancima kako bi zadovoljili potražnju za prisilnim radom za rudarstvo i poljoprivredu u Južnoj Americi. Afrički robovi bili su toliko bitni za američke kolonije da je španski kralj službeno licencirao trgovinu robljem, a do kraja 16. vijeka naredio obaveznu isporuku oko 40.000 Afrikanaca godišnje španskim kolonijama u Americi. [2]

Drugi atlantski sistem iz 18. vijeka nadišao je prethodni u smislu obima porobljenih Afrikanaca, broja uključenih aktera i evropskih država i, shodno tome, štete nanesene Afrikancima i afričkom kontinentu. Stopa profita koja će se ostvariti, zajedno s potražnjom za jeftinom radnom snagom koju je pokrenula nova Industrijska revolucija i priroda kapitalizma, podstakla je više evropskih zemalja, uključujući Holandiju, Britaniju, Francusku i Dansku, da krenu u groznu transatlantsku trgovinu robljem.

Drugi sistem, kojim je dominirala Britanija i koji je prvenstveno bio usredotočen na Karibe, uključio je ne samo šačicu trgovaca već “stotine poslanika, državnih službenika, biznismena, finansijera, zemljoposjednika, sveštenika, intelektualaca, novinara, izdavača , mornara, vojnika i sudija i svi su se potrudili da sačuvaju i zaštite kolonijalno ropstvo”, kako je rekao autor Michael Taylor. [3] Krajem 18. vijeka, britanski premijer Willian Pitt objavio je da je 80 posto vanjske trgovine Britanskog carstva povezano s transatlantskom trgovinom robovima. [4]

U više od 400 godina trgovine robovima, više od 15 miliona Afrikanaca uklonjeno je iz svojih domovina i prevezeno preko Atlantika. U ovom periodu ubijeni su milioni; bilo dok su bili oteti, tokom višemjesečne plovidbe i na plantažama zbog bolesti, neuhranjenosti i nehumanih radnih uslova. Napokon, ropstvo je bilo institucija zasnovana na okrutnosti. Ljudska bića su tretirana kao životinje – izlagali su se na aukciji, “uzgajali” i radili do smrti. Porodice su razdvojene, a ropkinje su posebno podvrgnute seksualnom nasilju i silovanju.

Ropstvo je imalo značajnu ulogu u prosperitetu uključenih evropskih zemalja, posebno Britanije, kako su izjavili Karl Marx i Eric Williams. Ropstvo je doprinijelo brzom razvoju britanskih finansija, pomorstva i prerađivačke industrije i finansirao njihov tehnološki napredak, kao u slučaju parne mašine Jamesa Watta, koju su finansirali vlasnici plantaža šećera na Karibima. [5]

Efekti na Afriku bili su sasvim suprotni. Kontinent je izgubio milione ljudi koji su bili u najproduktivnijoj fazi svog života, posebno one sa zapadne obale. Ostavši bez kvalifikovane i sposobne radne snage, afrički poljoprivredni i industrijski razvoj bio je u velikoj mjeri narušen. Ropstvo mladića i djevojaka uticalo je i na demografiju zapadne Afrike. Štaviše, neke afričke zemlje i plemena, uglavnom radi finansijskih ili kratkoročnih političkih dobitaka, također su bile uključene u trgovinu robovima, što je činjenica koja je zauvijek pokvarila unutarafričke odnose.

Međutim, najdugovječnije, nemoralno i neljudsko nasljeđe transatlantske trgovine robovima je rasizam. Kako bi ozakonio ropstvo, zapadni imperijalizam crnce je predstavljao kao necivilizovane i inferiorne “podljude”. Bilo je to vijekovima prije onoga što su nacisti učinili da opravdaju svoj genocid nad slavenskim i jevrejskim narodom.

Eric Eustace Williams, ugledni političar Trinidada i Tobaga i povjesničar ropstva, to je prikladno opisao ovim riječima: „Rasni preokret dat je onome što je u osnovi ekonomski fenomen. Ropstvo nije rođeno iz rasizma: rasizam je posljedica ropstva. ” [6]

Eric Eustace Williams, ugledni političar Trinidada i Tobaga i istoričar ropstva, to je prikladno opisao ovim riječima: “Rasni preokret dat je onome što je u osnovi ekonomski fenomen. Ropstvo nije rođeno iz rasizma: rasizam je posljedica ropstva.” [6]

– Autor je dopisnik Anadolu Agency (AA) na servisu za engleski jezik i istraživač istorije na Univerzitetu Rome 2 Tor Vergata. Njegova istraživačka interesovanja uključuju studije nacionalizma, transnacionalne istorije, sjevernoameričke studije, moderne grčke studije, tursko-osmanske studije i tursku vanjsku politiku.

*Mišljenje izneseno u ovom članku pripada autoru i ne odražava nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA)

[1] John Thornton, Africa and Africans in the Making of the Atlantic World, 1400–1800 (New York: CUP,1998), 29-31.

[2] G. Scelle, The Slave-Trade in the Spanish Colonies of America: The Assiento, The American Journal of International Law, No. 3 (July 1910), 612-661.

[3] Michael Taylor, The Interest: How the British Establishment Resisted the Abolition of Slavery, (Bodley Head: London, 2020).

[4] David Geggus, The British Government and the Saint Domingue Slave Revolt, 1791-1793, The English Historical Review 96, No. 379 (April 1981): 287.

[5] Dale Tomich, World Slavery and Caribbean Capitalism: The Cuban Sugar Industry, 1760-1868, Theory and Society 20, No. 3 (June 1991): 297-319.

[6] Eric Eustace Williams, Capitalism and Slavery, (Chapel Hill: North Carolina Press,1994), 7.

Akos.ba