Književni kutak

Traganje

Odvojiti se od sebe,
Poteći
Različitim rijekama što vode
Jednom
Ušću Ljepote.

Poteći.
U kapi vode se pretočiti
I poteći.
Kamen oblikovati i biti
Strpljiv,
Treba vremena da se od grubog
Blago i nježno isteše.

Pretočiti se u
Kapi rose
I umiti bijele planinske krinove.
Biti upijen u bijele latice,
Sjediniti se s bjelinom,
Obaviti se laticama nevinosti.

Pretočiti se u
Uzrok osmijeha nekoh djeteta.
U snove se pretočiti
I pritajiti se u sjenama dječijih trepavica.

Pretočiti se u
Povjetarac
I zaplesti se u neke valovite vlasi.

Pretočiti se u
Zraku sunca
I raspršiti se
Na lijepom licu neke mlade žene.

Pretočiti se u
Svjetlo i boje.
Na plavom nebeskom platnu
Purpurnim kistom naslikati
Zalazak sunca
I nastaniti se u nekim očima
Što žude za ljepotom.

Pretočiti se u
Ćežnju zaljubljenih
Sagorjeti u čežnji
I u vihoru Aška odletjeti do
Voljenog;
Smiriti se.

Pretočiti se u
Arhetip svoje duše,
Vratiti se Prvobitnom,
Istinskom.
Očistiti se
Od naslaga prostora i vremena,
Od naslaga pojavnog.

Pogledom slijepim za slike
U predio Ljepote kročiti
I gledati…
(Ne prizivaj slike!)
Pretočiti se bićem u
Suštinu.

Vratiti se sebi.
Pretočiti se u
Riječi.
U pjesmi se opredmetiti.
Riječima ocrtati nove granice sebe.

(Granice od riječi kratkotrajan su privid,
Jer duša je čovjekova prostrana
I ne može se sabiti nikakvim granicama.)

Izriječiti iz pjesme.
Pretočiti se u osjećaj.
Nastaniti se u duši čitaoca.

Piše: Fatima Halilović

Rođena 1997. godine. Studentica Tehnološkog fakulteta u Tuzli.

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button