Tomas Man – citati najvećeg njemačkog pisca XX vijeka

Tomas Man je pisac koji je zajedno sa Džojsom i Kafkom obilježio jednu književnu epohu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1929. godine. Dijela Tomasa Mana su klasici svjetske književnosti, a među njima treba istaći romane Budenbrokovi i Čarobni Brijeg.

Rođen je u Libeku, u porodici u kojoj nije samo on bio pisac. Naime, njegov stariji brat Hajnrih također je bio književnik. Tomas Man je pisao romane, pripovjetke, eseje pune simbolike i psihološke analize društvenog trenutka u kojem je živio na kolektivnom, ali i na pojedinačnom planu.

Jedan mali dio toga su i ovi citati:

Ljubav je, a ne razum, ta koja je jača od smrti.

Pisac je onaj za koga je pisanje teže nego drugim ljudima.

Govor je sam po sebi civilizacija.

Usamljenik, nenaviknut da dijeli sa drugima svoja gledišta i osjećanja, ima mnogo žešća mentalna iskustva i manje je razumljiv od društvenog čovjeka.

Mnogi ljudi imaju besmislen život. Kao da su u nekom polusnu, čak i onda kada rade nešto za šta misle da im je važno. To je zbog toga što jure za pogrešnim stvarima. Jedini način na koji možeš unijeti smisao u život jeste posvetiti se ljubavi prema bližnjem, posvetiti se zajednici koja te okružuje, stvaranju nečega što će tvom životu dati svrhu i smisao.

Uz velikog čovjeka često idu i velike greške.

Čovjek ne živi samo svojim ličnim životom kao jedinka, već, svijesno ili nesvijesno, i životom svoje epohe i svojih savremenika.

Čak i štetna istina vrijedi više od korisne laži.

Rat je kukavičko bježanje od mirnodopskih problema.

Kad planiramo potomstvo, moramo imati u vidu da vrline nisu nasljedne.

Tijelo, ljubav, smrt – to troje čine samo jedno. Jer tijelo je bolest i požuda, a ono nam donosi smrt. Da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov užas i njihova magija … O, čarobna organska ljepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već iz materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja.

Iz historijskih dijela saznaje se više o historičarima nego o istoriji.

Ljubav je izvod iz strasti.

Razum je glup pred smrću, jer on nije ništa drugo nego vrlina, a smrt je sloboda, bezobzirnost i požuda.

kultivisise.rs