Termoizolacija – put do manjih troškova za grijanje i hlađenje
Izvedba toplinske izolacije fasade zapravo je ulaganje u budućnost radi uštede toplotne i električne energije, ali i dugoročnog rješavanja pitanja troškova energije za grijanje i hlađenje, pogotovo usljed rasta cijena energenata na stranom i domaćem tržištu, kao što se u posljednje vrijeme dešava sa peletom, kazao je za Fenu licencirani energetski certifikator zgrada Nihad Harbaš.
Najčešće pitanje koje se postavlja nakon donošenja odluke o ugradnji termoizolacije na stambenu ili nestambenu zgradu, po njegovim riječima, jeste pitanje debljine termoizolacionog materijala.
“Odgovori koji se mogu dobiti su različiti. Od toga da je tzv. “petica” sasvim dovoljna, “osmica” zadovoljavajuća, a “desetka” možda i nepotrebna, a o većim debljinama se i ne razmišlja. Naravno, ovdje se misli na pet, osam, deset ili više centimetara debljine termoizolacionog sloja, najčešće ekpandiranog polistirena (EPS) ili šire poznatog “stiropora”, kazao je Harbaš.
Pravi odgovor, kako je naveo, sadržan je u nekoliko činjenica od kojih je najvažnija svakako ona koja daje i najbolje efekte, odnosno zbog čega se kreće u proces utopljavanja zgrade.
“Finansijski aspekt, gledano sa strane kupca, možda i jeste najvažniji, ali dugoročno posmatrano, pravi odgovor koji je potrebno pronaći jeste troškovno-optimalno rješenje. To znači da je potrebna analiza uloženog u odnosu na dobijeno”, naveo je Harbaš.
Po njegovim riječima, isplativost jednog ovakvog procesa se mjeri kao odnos uloženih sredstava (investicija u KM) i smanjenja računa/troškova za energiju grijanja i hlađenja. Ukoliko se zgrada grije i/ili hladi na neki od skupljih energenata (lož-ulje, prirodni gas ili električna energija), samim tim, i efekat je mnogo veći.
“Naprimjer, ukoliko je investicija u utopljavanje (10 cm EPS-a) jedne porodične kuće iznosila 6.000 KM, a tom mjerom energijske efikasnosti na godišnjem nivou se štedi 500 KM, isplativnost takvog jednog zahvata ogleda se u 12 godina. Onaj koji investira će na osnovu tih činjenica donijeti odluku o realizaciji takvog zahvata”, ilustrirao je Harbaš.
Napomenuo je da odluke trebaju da se donose na osnovu činjenica, odnosno troškovno-optimalnog kriterija koji podrazumijevaju nekoliko aspekata od kojih su najvažniji visina investicije i ušteda.
Kako bi se stekla jasnija slika troškova/investicije (KM/m2) utopljavanja po pojedinoj stavci potrebno je uzeti u obzir troškove materijala (EPS-a), ugradnje i ostale troškove materijala (ljepilo, mrežice, kutnik, skelu, itd.)
“Povećanjem debljine termoizolacionog materijala visina investicija raste, dok sama isplativnost (period povrata investicije) opada. Tako je potrebno naći troškovno-optimalno rješenje koje zavisi od visine investicije i postignutih ušteda. Analize su pokazale da su iznosi investicija i ušteda najbliži u tački 10, odnosno kada se koristi termoizolacioni materijal debljine 10cm, te da je u toj tački troškovno-optimalno rješenje koje daje najveće efekte. S tom debiljnom termoizolacionog sloja EPS-a postižu se najveći efekti, zadovoljavaju tehnički propisi i postiže povoljniji energijski razred zgrade, te investicija vraća za oko devet godina, a rješava se i estetsko pitanje vanjskog omotača zgrade”, naveo je Harbaš.
FENA
