Tefsir sure El-Mulk/vlast

SURA 67

 Ovaj svijet ima i ono što dolazi iza njega. Iskvareno vjerovanje s pe­simizmom prihvata ovu činjenicu, anesodgovornim i ozbiljnim djelova­njem i pripremanjem za Vječni boravak.

U suočenju sa savremenom civilizacijom neophodno je precizno odrediti stav prema Ahiretu. Odrediti se prema Ahiretu znači proučavati i istraživati ovosvjetski život i spoznati cilj ograničenog ljudskog posto­janja. Nije od vjere ljudska tvrdoglavost koja odbija istraživanje ovoga ži­vota i ne priprema se za ono što dolazi poslije.

Sura El-Mulk, logičnim izrazom, upozorava na to:

“Koji stvori i smrt i život da bi tako iskušao vas – ko će od vas biti ljepšeg djela.”(2)

“Koji sedam nebesa stvori na katove, a u onom što Svemilosnog stvorenjeje ti ne vidiš nikakvo komešanje!”(3)

“A Mismo ukrasilisvjetiljkama vama nebo najbliže.”(5)

Nažalost, islamska pamet danas ništa ne zna o kosmosu, zapostavila je njegove zakone, nema nikakva iskustva u tome i nije u stanju izvući nikakvu korist od njih.

Uz ovu nemoć treba dodati i pohlepu za ljepotama i uživanjima ovoga svijeta. Slušaju pjesme koje im govore da je ovaj svijet igra i zabava, koje ih podstiču da u tome provode svoje dane i noći. A dan koji prođe, nikada se povratiti ne može. Pa zašto ga tako upropastiti!? Tako su se na muslimane sručile sve nevolje ovog svijeta, materijalne i moralne prirode.

Zato nas ne treba čuditi ako im prijeti sudbina nevjernika kada budu bačeni u Džehennem:

Kad god u njega skupina neka bačena bude, čuvari njegovi će ih pitati: “Zar vam nije došao opominjatelj neki?” / A oni će odgovarati: “Jeste, dolazio nam je opominjatelj, a mi smo poricali/ govorili: “Allah ništa objavio nije, ta, vi samo u zabludi velikoj ste!”(8-9)

I još će reći: “Da smo slušali ili umovali, međ’ stanovnicima Vatre usplamtjele ne bismo bili!” (10)

A trebalo bi da je vjernički razum iskusniji i znaniji o kosmosu od nevjerničkog razuma. Jer, vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, temelji su u islamu na promišljanju o kosmosu i Allahovim znakovima u njemu, žalosnoje i zabrinjavajuće da su muslimani danas na repu svjetske civi­lizacije!

Vjerovanje u Allaha, dž.š., podrazumijeva da razum povjeruje i u ono što mu je nepoznato. Međutim, vjerovanje u nepoznato ostavlja u čovjekovoj duši najjači trag. Tako vjernik može i život svoj žrtvovati samo da bi odgovorio tom nepoznatom, ili napustiti najljepša ovosvjetska uži­vanja da bi odgovorio objavi. Zato Uzvišeni Allah kaže:

Zbilja, onima koji se Gospodara svoga boje i onda kad ih niko ne vidi, njima oprost pripada i nagrada velika!(12)

Uz vjerovanje u nepoznato ide i kontrola ovog pojavnog svijeta i vještina iskorišćavanja širokih zemljišnih prostora. Jer, musliman nastoji ovladati ovim svijetom radi iskorištavanja njegovih dobara.

On je Taj Koji vam Zemlju krotkom učini, pa hodajte po stranama njenim ijedite iz Njegove opskrbe!(15)

Ipak, iako se čovjek hrani na ovom svijetu, njegova budućnost je kod Allaha: Kod Njegaje proživljenje!(15)

Prvi ajet ove sure kazuje da je u Allaha sva vlast. Drugi ajeti govore da je u Allahovim rukama svako dobro te da je cijela Zemlja pod Njego­vom kontrolom, a i nebesa. Allahova moć i Njegovo gospodarenje ne­maju premca. Niko Mu se u tome ne može suprotstaviti. Zato On kaže nevjernicima:

Da li ste sigurni vi da vas Onaj Koji nebom vlada neće u Zemlju utje­rati, tada kad se počne ona tresti!?! Da li ste sigurni vi da Onaj Koji vlada nebom neće poslati na vas vjetarskamenjem!?(16-17)

Prvi dio ajeta “Onaj Koji nebom vlada” jedan je od kur’anskih izraza koji upečatljivo opisuje Allahovu moć i vlast. lako je On na Svom Pri­jestolju, Njegovom znanju, slušanju, gledanju i Njegovoj kontroli svake žive duše i svega onoga što se dešava na Zemlji i nebesima ne izmiče ništa. Zato On kaže:

Allahu i istok i zapad pripada! Gdje god da se vi okrenete, tamo Allahovo Lice je! Allah je doista neizmjerni darovatelj i znalac!(El- Bekare, 115)

Zar ne znaš da Allah zna sve što na nebesima je i sve što na Zemlji je! Nema tajnog sašaptavanja izmed’ troje a da On četvrti nije, niti izmed’ petero a da On šesti nije, niti manje od toga, niti više od toga a da On nije sa njima gdje god da su oni. (El-Mudžadele, 7)

Nema nimalo sumnje u to da nas Allah vidi i prati. Istraživati kakvo je to gledanje predstavlja drskost i uobraženost. Mi ne znamo kako Uzvi­šeni Allah pretvara zalogajčiče, koje jedemo, u oči i uši. Kako možemo znati Allahovu suštinu, bit i Njegovu blizinu? Allah nam je bliži od nas sa­mih, ali mi nismo u stanju to shvatiti. Dovoljno nam je, ako smo svjesni toga, od Njega pomoć i opskrbu zatražiti, a druge smatrati nulom, kako nam i On to pojašnjava:

Ili, ko je taj ko će biti vojska vama da vas pomogne mimo Milostivoga? Nevjernici su u zabludi, zbilja!/ Ili, pak, ko je taj ko će vas opskrbiti ako On htjedne opskrbu Svoju ustegnuti? Ali, oni nasrću u osionosti i odmetanju! (20-21)

Na kraju, sura govori o nevjernicima koji pokušavaju prebaciti bitku Poslaniku i njegovim sljedbenicima. Allah ih upozorava da to ne može uspjeti jer oni ne razmišljaju i ne shvataju stvarnost da bi se mogli suo­čiti sa njom.

Ti reci: “Kažite vi meni, ako Allah mene usmrti, i one koji su sa mnom, ili, pak, ako nam se smiluje, ko će zakloniti nevjernike od patnje bolne?” / Ti reci: “Onje Svemilosni, u Njega vjerujemo mi, i na Njega se oslanja­mo mi! A koje u zabludi očitoj – saznat ćete vi!”(28-29)

Sura se završava pitanjem upućenim materijalistima, koji niječu Stvoritelja materije i činjenicu da im ju je On potčinio:

Ti reci: “Kažite vi meni, ako vam voda vaša presahne, ko će to vama vodu izvorsku dati?”(30)

Priča se kako je jedan od nevjernika čuo ovaj ajet pa je rekao: “Naći će je sjekire i krampe!” Mislio je da će iskopavanjem bunara naći vodu. Međutim, Uzvišeni Allah je htio da mu isteče voda iz očiju pa je izgubio vid. Da li mu je iko mogao vid povratiti!? Kod Allaha, dž.š., zaštitu traži­mo od svakog poniženja.