Tarik Ramadan: Definirati identitet kao otvoren i pokretljiv je jako važno

Profesor Tarik Ramadan rođen je 1962. godine u Švicarskoj. Jedan je od najznačajnijih islamskih intelektualaca današnjice

Objavio je više knjiga i članaka o muslimanima i sekularizmu, izazovima modernosti, muslimanima u Francuskoj, toleranciji, slobodi i drugim pitanjima. Tri njegove knjige prevedene su i na bosanski jezik: Biti evropski musliman, Moje uvjerenje i Radikalna reforma.

Razgovarao: Hamza RIDŽAL
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Sin je dr. Se’ida Ramadana, učenika i bliskog saradnika Hasana el-Bennaa, osnivača najvećeg i najutjecajnijeg savremenog islamskog pokreta El-Ihvanul-muslimin (Muslimanska braća). Se’id Ramadan porijeklom je iz Tante (Egipat). Bio je izuzetno blizak Hasanu el-Bennau, naročito nakon što mu je postao zet, oženivši njegovu najstariju kćerku Vefa’, koja je Tarikova majka. Profesor Tarik Ramadan školovao se na Zapadu. Islamske znanosti učio je i pred svojim ocem, koji je i sam bio veoma učen čovjek i koji je ostvario veliki utjecaj na svog sina. Pored arapskog, Tarik Ramadan perfektno govori i piše na engleskom i francuskom jeziku. Predavao je filozofiju na College of Geneva i islamske studije na Univerzitetu u Fribourgu. Svojim tekstovima i predavanjima značajno doprinosi raspravi o islamu na Zapadu i u savremenom svijetu. Aktivno je angažiran kao stručnjak za islamsku obnovu, identitet i izazove s kojima se suočavaju muslimani koji su manjine u svojim zemljama.

STAV: Često Vas nazivaju kontroverznim intelektualcem, valjda zbog toga što Vaša misao ljude ne ostavlja ravnodušnim. Zbog svojih knjiga imali ste probleme s Ministarstvom za unutrašnju sigurnost Sjedinjenih Američkih Država, koje Vam, pod pritiskom izraelskog lobija, nije dopuštalo da uđete u SAD. Da li još uvijek nailazite na one koji pokušavaju ograničiti slobodu kretanja i mišljenja?

RAMADAN: Da, još uvijek se suočavam s problemima. Posljednjih dvadesetak godina na Zapadu nailazim na prepreke. Zagovarao sam ideju zapadnih muslimana. Ali sam istovremeno imao jasan stav o podršci Palestincima, podršci slobodi i demokratizaciji u zemljama s muslimanskom većinom. I to donosi probleme. Tako da imam i problema u zemljama s muslimanskom većinom: Sirija, Egipat i Libija još su uvijek zemlje u koje ne mogu otići. Doskora sam u Tunisu imao dobar prijem, ali se sada i tamo situacija pogoršava… Imao sam i problema zbog podrške Tibetancima i njihovim zahtjevima za autonomiju. Iz Kine su mi prije nekoliko godina poručili da nisam dobrodošao. Na koncu, podsjetio bih da ja na Zapadu uživam punu slobodu izražavanja, ali u Francuskoj, recimo, ne mogu govoriti niti na jednom univerzitetu, na univerzitetima mi je zabranjeno. Dakle, postoji pritisak na moju slobodu izražavanja u Francuskoj. Tako da to sve ovisi od zemlje do zemlje. Situacija nije jednostavna, ali se još uvijek suočavam s problemima.

STAV: Ključni moment u Vašem radu jeste odnos prema identitetu. Vi identitetu ne pristupate esencijalistički posmatrajući ga kao neupitnu datost, već ga posmatrate pluralno, kao fluid u stalnom upisivanju novih sadržaja i vrijednosti. Zbog toga je moguće biti Nijemac i musliman u isto vrijeme. Da li je redefiniranje odnosa prema identitetu put ka boljem pozicioniranju muslimana u evropskom društvu?

RAMADAN: Da, mislim da je to jako bitno. Sigurno i vas ponekad ljudi pitaju jeste li prvo musliman ili prvo Bošnjak. Neke ljude pitaju da li su prvo Francuzi ili prvo muslimani. To je pogrešno pitanje, glupavo pitanje. Jer, može se istodobno biti i jedno i drugo. Zbog toga ja sebe uvijek definiram kroz višestruke identitete. Tako da sam Egipćanin po sjećanju, Švicarac po nacionalnosti, musliman po vjeri, univerzalist po principima… Sve je to bitno, jer pokazuje da je identitet otvoren. Nikakav problem nije biti i musliman i Evropljanin. Uzet ću kao primjer ono što je vaše iskustvo na istoku Evrope, u Bosni i na Balkanu recimo – ne može se govoriti o evropejstvu kao nečemu tuđem za muslimana. Vi ste i jedno i drugo iz dana u dan, i tako je stoljećima. Definirati identitet kao otvoren i pokretljiv jeste jako važno, time pokazujemo da je i islam religija Zapada, evropska religija.

STAV: Je li tačno da biti musliman u Evropi ima političke implikacije?

RAMADAN: Biti musliman ima političke implikacije. Zapravo, postoje tri dimenzije. Prije svega, ako ste evropski musliman na Zapadu, trebali biste biti građanin. Biti građanin znači biti lojalan svojoj zemlji. Recimo to ovako: kao švicarski musliman, odan sam svojoj zemlji i želim najbolje za nju, vi kao bosanski musliman želite najbolje za Bosnu. To je jako važno. Drugo, pravi je izazov kritička odanost. Kritička odanost znači da ćete podržati svoju vlast ako radi ispravno. Ali ako vaša vlada griješi, treba imati na umu da biti odan svojoj zemlji znači i biti odan vlastitim načelima. Šta hoću reći? Neki od najboljih Amerikanaca bili su oni koji su za vrijeme rata u Vijetnamu imali hrabrosti reći: Ne, ne želim ubijati Vijetnamce, to se protivi mojim načelima.

Mohammad Ali (Cassius Clay) jedan je od takvih. I mnogi su kršćani to činili, usljed prigovora savjesti. Dakle, kao evropski muslimani imamo tu obavezu kritičke odanosti. A treći je izazov dosljednost. Katkad imamo moralnu dužnost reći: Jesam, musliman sam i Evropljanin sam, i neke stvari koje muslimani čine nisu ispravne. Govorim o diktaturama, korupciji, IDIŠ-u, takozvanoj islamskoj državi… Imamo moralnu dužnost jasno se odreći toga, ne ulaziti u odbranu već reći: Ja, kao musliman, ne stojim iza toga. I to ima političke i vjerske implikacije.

STAV: Zbog čega evropski mladići i djevojke odlaze da ratuju u Siriju? Šta biste Vi poručili onima koji odlaze da ratuju? Da li trebaju bolje upoznati islam ili politiku?

RAMADAN: Svakako da bih im poručio oboje. Ako bacimo pogled na ovaj problem današnjice, shvatit ćemo da mnogi ne poznaju islam. I psihološki portret te omladine danas ukazuje na dvije stvari. Prvo, oni među njima koje vrbuju putem interneta jesu mladi momci i djevojke koji tek odnedavno prakticiraju islam – neki od njih počnu par mjeseci prije odlaska na ratište. Ili je riječ o mladićima i djevojkama koji prakticiraju pa pauziraju, pa prakticiraju pa pauziraju, što ukazuje na psihološku nestabilnost. A ljudi s druge strane ekrana, bez trunke iskrenosti, igraju na njihov osjećaj krivice, poigravaju se s njihovom labilnošću. Nude im taj odlazak kao pročišćenje od grijeha. Valja kazati kako je to pogrešno. Kako je moj dedo znao reći: „Teško je na Božijem putu umrijeti, ali je još teže na Božijem putu živjeti.“ Uvijek je bilo ljudi koji bi da odu i poginu u Palestini. Ne, ne, ne! Treba se uključiti u društvo, učiti, uložiti napor. Mislim da to moramo shvatiti.

STAV: Živjeti za islam, a ne ginuti?

RAMADAN: Svakako. Naravno, ne bih ovakvu poruku nikad dao ljudima koji se odupiru tiraniji. Ali ovdje moramo graditi budućnost za nas, za našu djecu. Ako ste u Palestini, i ako vas tlače, naravno da morate ustati i boriti se za svoja prava. Dakle, otpor je legitiman ako se borite za život. No, treba slaviti život i slijediti svoja načela, a ne tražiti prečice putem ubistva i nasilja, jer to nije put naše vjere.

STAV: Zadržimo se na bosanskom islamu. Kada sam kao student čitao Vaše knjige, Vaše teorijske koncepte, imao sam osjećaj da opisujete muslimane Bosne. Sve Vaše ideje bile su tako prirodne. Vi ste i posjećivali Bosnu i Hercegovinu. Da li smatrate da je model islama i suživota s pripadnicima drugih religija primjenjiv na druge evropske muslimane?

RAMADAN: Da, ali ne bih zaboravljao historiju. Nedavno ste imali težak period u kojem su se ljudi ubijali. Sada pokušavate izgraditi otvoreno društvo, s prostorom za raznolikost. I to je dobro. Sretao sam se s vašim intelektualcima, s reisom i drugima… Svakako se slažemo oko načela. Mislim da je bosanski model dobar jer može dokazati kako nešto funkcionira, ali ne vjerujem da se takvi modeli mogu uvoziti ili izvoziti – sve zemlje imaju svoje specifičnosti u logici, historiji i kolektivnoj psihologiji. Nakon svega što se u regiji desilo, mislim da je pronalaženje načina da kažete: Tu smo, Bošnjaci smo, Evropljani i muslimani, nešto jako važno. Važno je samopouzdanje u identitet. Vi se ne morate izvinjavati što ste Evropljani i bilo bi dobro da to Zapad shvati. Budite ponosni na to ko ste. Nemojte da vas je briga šta ljudi o vama govore. Poštujte sami sebe prije svega. Znajte svoja načela i živite zajedno s ljudima svih vjera. Uzdajte se u načela i čuvajte dostojanstvo. Nemojte da vam opsesija bude prošlost koja vas dijeli, već budućnost koja nosi ujedinjenje.
STAV: Bošnjaci su islam upoznali preko Osmanlija i od davnina su gajili prijateljski odnos prema Turskoj. Kako danas vidite ulogu Turske kao jedne od najjačih islamskih zemalja na Balkanu?

RAMADAN: To je uloga od ključnog značaja. Turci se na Balkan vraćaju s mnogo uspomena. To je zemlja snažne ekonomije, jako moćna. I mislim da je njihova uloga novog ekonomskog faktora u regiji jako bitna, uz jedan uvjet: moraju poštovati ekonomsku, kulturnu i političku samostalnost zemalja s kojim stupaju u odnose.

STAV: Skoro se u Bosni nametnula rasprava o sunijama i šiijama. Koliko su nam takve rasprave potrebne u vremenu izrazite razjedinjenosti muslimana svijeta?

RAMADAN: Moramo se baviti i tim pitanjima. Napisao sam knjigu Muslimansko buđenje tokom takozvanog Arapskog proljeća u Egiptu i Tunisu i cijeloj regiji. To pitanje nije novo, ono se javilo u vrijeme iransko-iračkog rata, kada je Zapad podržavao Sadama Huseina protiv Irana. Do tog vremena, muslimane je uglavnom ujedinjavala podrška za Palestinu. Sada je ta podjela jača, kroz dešavanja u Iraku i Siriji, te u svjetlu suparništva Irana i Saudije. Tako da je to veliki problem. Pitanje sunija i šiija javlja se gdje god ima muslimana, pa i u Evropi. Moramo bolje shvatiti i prihvatiti da smo svi muslimani. Možda se ne slažemo oko politike, možda se razilazimo oko nekih načela, ali na kraju moramo biti svjesni da smo muslimani. Ne smijemo pristati na podjele kojima sami sebi štetimo. Dolazi vrijeme za raščišćavanje odnosa sunija i šiija.

(Kompletan intervju pročitajte u magazinu STAV, koji je u prodaji)

(Faktor.ba / STAV br. 11)

fakror.ba