Tajne i koristi dove: Četrdeset godina – period između dove i njenog uslišanja
Ibadet je propisan za dobrobit čovjeka
lbrahim i lsmail, a. s., mole Uzvišenog Allaha prilikom gradnje Kabe da ih uputi na ispravan put iba- deta, jer ibadet je propisan za dobrobit čovjeka i sve njegove koristi vraćaju se samo njemu. Uzvišeni Allah nema nikakve koristi od ibadeta Svojih robova i On ne ovisi o njima, niti o njihovim djelima, nego ljudi ovise o Svemoćnom Allahu i u potrebi su da Mu robuju i čine ibadet. Zašto je to tako? Zato što ih On opskrbljuje i potrebni su im Njegova milost i zadovoljstvo.
lz tog razloga je svaka poslanica, objava i put ka kojem Uzvišeni Allah poziva preko Svojih odabranika, poslanika i vjerovjesnika, a. s., znak Njegove milosti prema ljudima. Da su ljudi svjesni stvarne koristi slijeđenja Božijeg puta i objave, oni bi to svim svojim bićem tražili i priželjkivali, jer u tome su njihov uspjeh i spas.
Nakon toga, lbrahim i Ismail, a. s., traže od Uzvišenog Allaha u svojoj dovi, koju smo prethodno spomenuli, da na iskreno pokajanje uputi njih i njihove potomke kad god pogriješe ili iz zaborava loše postupke.
Time je dova postala dio naše svakodnevnice i sredstvo putem kojeg pazimo na Allahovo zadovoljstvo u svakom našem postupku, tražeći od Njega našu postojanost u dobru i prihvatanje tog dobra i ibadeta od nas.
Ovdje ćemo se prisjetiti i dove Junusa, a. s., kojeg je Uzvišeni Allah izabrao za poslanika u njegovom narodu, pa, kada ih je on pozvao da povjeruju u Uzvišenog Allaha i prihvate Njegovu vjeru, oni su ga odbili i pokazali prkos. Tada je Junus, a. s., razočaran u svoj narod i bez nade da će iko od njih povjerovati, napustio grad u koji je poslan, ali bez dozvole svoga Gospodara, te se ukrcao na lađu sa željom da ode u neko bolje mjesto. Za vrijeme putovanja more se uzburkalo i lađa je postala nesigurna, pa je bilo potrebno da je rasterete. Bacali su stvari, ali to je bilo malo, pa su na kraju morali bacati kocku kako bi odlučili kojeg će saputnika baciti. Kocka je više puta pala naJunusa, pasuganaposljetku i bacili u more. Čim je bačen u more, Junusa, a. s., proguta kit koji je slijedio lađu, pa on, kako nam to Kur’an kazuje, u tmini utrobe kita zavapi i molbom se obrati svome Gospodaru: ”l Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ’Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija’, 87.)
Putem dove Junusa, a. s., Uzvišeni nas podučava na koji način da Mu se obratimo u teškim i kriznim situacijama, ukazujući na to da trebamo priznati svoje grijehe i nepravedan odnos prema sebi samima, svjedočeći da nema drugog boga osim
Njega, Koji oprašta grijehe i spašava nas iz najtežih i, za nas, bezizlaznih situacija. Zato je obaveza vjernika da uvijek, kada se nađe u teškoj situaciji, požuri ka Uzvišenom Allahu i predano Ga zamoli riječima: ”La ilahe illa Ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin!” (”Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”), pa će Njegov odgovor i intervencija odmah uslijediti.
lza ovih riječi, koje je Junus, a. s., uputio u svojoj dovi, Svemilosni Allah dodaje: ”Eto, tako Mi spašavamo vjernike” (El-Enbija’, 88.), što je jasna poruka da je to dova poklonjena svakom vjerniku koji od Uzvišenog Allaha traži spas, te njeno uslišanje nije ograničeno samo na Junusa, a. s.
ČETRDESET GODINA – PERIOD IZMEĐU DOVE l NJENOG USLIŠANJA
l Musa, a. s., je, nakon svih patnji i muka koje je trpio od faraona i njegovih podanika koji bi ga, kad god bi ih on pozvao i donio neki novi dokaz, odbacivali i njegove dokaze poricali, zastranjujući sve više i više u zabludi i prelazeći sve granice zla, podigao ruke ka nebu i zamolio svoga Gospodara, o čemu nam Kur’an kaže: ”l Musareče: ’Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru naš, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!”’ (Junus, 88.)
Dova Musaa, a. s., je sveopća dova protiv svakog silnika i tiranina koji koristi Allahove blagodati da njima prkosi i bori se protiv islama, vjere Allahove, podupirući time nered i nevjerstvo i stavljajući sebe na položaj boga.
Od Musaove, a. s., dove i vremena kada je on zavapio Uzvišenom Allahu, žaleći se na tiraniju faraona i njegovog naroda, pa do potpunog uništenja faraona i njegove vojske potapanjem u moru, proteklo je punih četrdeset godina. To nas upućuje na zaključak da Allah, Svemoćni i Sveznajući, ne zaboravlja, već samo odgađa neke stvari. Svaki silnik i tiranin ima svoj kraj na Zemlji. l to kakav kraj! – kraj mučan i bolan. To će biti skončanje koje će posvjedočiti upravo oni koji su najviše trpjeli i podnosili nepravdu tog tiranina i silnika, da kroz to vide i osvjedoče se da Uzvišeni Allah drži u Svojoj vlasti svakog zulumćara i da će se On osvetiti svakom oholom i pravdu sprovesti nad svakim osornim. Ova dova je upozorenje bilo kojem pojedincu koji se potpomaže Allahovim blagodatima u činjenju i širenju nereda i nepravde po Zemlji. Neka se pribere i dobro zna svaki onaj koji, umjesto da koristi Allahove blagodati i dobra u pokornosti i ibadetu Njemu, koristi Njegove darove u sijanju nereda i griješenju, da ga Allah neće zaboraviti ili pustiti da prođe nekažnjen.
Što se, pak, tiče Sulejmanove, a. s., dove, on je tražio dunjalučka dobra, odnosno vlast, ali je ipak počeo svoju molbu sa traženjem trajne ahiretske vrijednosti, zamolio je Uzvišenog Allaha za oprost grijeha. U Kur’anu se kaže: ”l Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.” (Sad, 25.) Sulejman, a. s., je molio Svemoćnog Allaha da mu podari vlast kakvu nikome više neće dati: ’”Gospodaru moj’ – rekao je – ’oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!”’ (Sad, 35.) No, da li je to on tražio radi nekog dunjalučkog, materijalnog i prolaznog cilja ili zbog ahireta i zadovoljstva svoga Gospodara? Tražio je takvu vlast kako bi je koristio za širenje Allahove vjere i činjenje plemenitih djela. A nije li to cilj i zadatak kojeg Uzvišeni Allah traži i stavlja pred svakog od nas – da Mu zahvaljujemo na blagodatima kojima nas obasipa tako što ćemo ih koristiti za činjenje dobra’ i za ibadet, te za suzbijanje nemorala i grijeha? Ako tako budemo postupali, onda smo izvršili jednu od mnogih obaveza prema Božijim blagodatima.
Prethodno smo naveli neke primjere dova meleka i vjerovjesnika spomenutih u Kur’anu. Što se, pak, tiče dova našeg poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, one svojim sadržajem obuhvataju dobra dunjaluka i ahireta i sve ljudske poslove i životne potrebe. To nas nimalo ne čudi, jer islam svojom širinom obuhvata i vlada cjelokupnim kretanjima života u kosmosu. O dovi takvog sadržaja govorit ćemo više u narednom poglavlju.
***
Odlomak iz knjige: “TAJNE I KORISTI DOVE”
Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša’ravi
Knjiga je koncipirana tako da nam prvo objasni značenje dove, njene koristi, uvjete i vremena u kojima se dova uslišava. Allah s.w.t. nas je podučio kako da Ga molimo i što da tražimo u svojim dovama. Za svaku priliku i stanje postoji dova, pa nam autor navodi neke od njih…
Akos.ba
