Kada djeca osjećaju blagi strah, to je normalna pojava. Ipak, ukoliko taj strah postane pretjeran, dijete previše brine, a to ga onemogućava da funkcioniše u svakodnevnom životu, treba sagledati problem i pomoći djetetu da prevaziđe isti. Roditelji mogu biti dio problema ili dio rješenja, prenosi portal Moj pedijatar.
Nije lahko imati djecu u današnje vrijeme. Iako to ne izgleda tako kada ih gledate kako se igraju na svojim skupim spravicama, dvadeset prvi vijek uzima svoj danak, a mnoga djeca se teško bore u ovim vremenima.
Broj anksiozne djece je naglo porastao. Više od 25% tinejdžera pati od dijagnostikovanih anksioznih poremećaja. Roditelji mogu biti dio problema ili dio rešenja.
Iako je teško da priznamo, često smo na pogrešnoj strani, često nesvjesno doprinosimo povećanju anksioznosti kod djeteta, piše Washingtonpost.
Anksionznost vašeg djeteta, sama po sebi nije krivica roditelja, ali je moguće da su neki roditelji najviše ponosni upravo na stvari koje čine dijete anksioznim. Ovo su neki od načina, kako inače dobri roditelji utiču na anksioznost djeteta:
Previše brige
Kada dijete dođe iz škole sa pričama o drugarima, agresivnim dječacima koji ne uvažavaju nastavnike, verbalnim sukobima, saosjećate se sa njim, često to pokazujete, ali možda ne bi trebalo. Našu djecu hrane naše emocije i deca su često uznemirena kada smo mi u nevolji. Kada dijete priča o svojim problemima, iskazivanje previše brige samo pogoršava stvar. Dijete mora biti jako, ali ako mi pošaljemo poruku da je anksioznost rekacija na problem, to nije dobro. Teško je, ali svoju anksioznost moramo držati pod kontrolom. Moramo biti emotivno jaki: osoba koja razumije, podržava, savjetuje i nikada ne pokazuje da nas, njihovi problem čine anksioznim.
Pretjerana zalaganja
Svi se borimo za našu djecu, ali naše želje ponekad podižu nivo anksioznosti. Ako dijete podijeli svoj školski problem sa vama, prvi instikt je da odmah odete u školu i pokušate da riješite problem. Ovo djetetu govori dvije stvari: da vam ne mogu u povjerenju nešto reći i da nemate povjerenja u svoje dijete da samo riješi problem.
Vaše dijete mora da zna da ćete se zalagati za njega svom snagom, ali prioritet bi trebalo da bude, da im pomognete da nađu rješenje i sprovedu ga, bez vaše pomoći.
Kompenzujete slabost umjesto da jačate snage
Svi mi želimo da pomognemo našoj djeci sa problemima sa kojima se bore. Jedna loša ocjena iz matematike i već smo našli profesora matematike. Problem sa nasilnicima, i kupili smo im knjigu o suočavanju sa nasilnicima. Nenamjerno, ohrabujemo ih da se fokusiraju na negativne stvar. Mi stičemo samopouzdanje, ne tako što kompenzujemo slabosti, već tako što igramo na kartu naše snage. Oni koji su zadovoljni svojim životima naučili su da rade lijepe stvari i na njih stavljaju fokus. Sljedeći put kada odlučite da provedete vikend tražeći nastavnika matematike, jer vaše dijete loše radi matematiku, imajte poverenje u svoje dijete i samopouzdanje će se vratiti. To će se vidjeti i na času matematike.
Preuveličavanje prednosti
Da, rekli smo da se fokusiramo na dobre stvari, prednosti, ali treba voditi računa da naša očekivanja ne donesu više anksioznosti. Ako stalno govorite da je vaše dijete na putu za studije ili da će biti olimpijski gimnastičar, na kraju se pozitivna afirmacija pretvara u pritisak. Pretjerano velika očekivanja mogu stvoriti nervozu upravo tamo gde je nekada bila radost i lično ispunjenje.
Oblikovanje roditeljstva
Vjerovatno ste podsticali kod djeteta dobre vrijednosti, i to nije za osporavanje, ali ne treba biti previše vezan ni za vrijednosti, da se dijete ne opterećuje previše njima. Bilo je tragičnih slučajeva mladih. Djeca ponekad donose loše odluke. Poznati su slučajevi kada je dijete u tinejdžerskom dobu postavilo golišavu sliku na internet, nakon toga se pokajalo ali pomisao da porodica sazna izgledalo je kao sudbina gora od smrti. Neka vaša djeca znaju da su vrijednosti važne, ali i vi shvatite realnost iskušenja sa kojima se suočavaju.
Ne dozvolite da se dijete u buri svojih dešavanja plaši da vam se povjeri, jer se boji osude.
Krijete svoje probleme
Mi svi volimo da zaštitimo djecu od anksioznosti tako što ih ne opterećujemo našim problemima. Ako smo u finansijskom problemu ili u problemu sa partnerom, mislimo da je bolje da dijete ne zna. Ali oni znaju. Oni odlično opažaju. Ipak, kada ne znaju cijelu priču, mogu iskonstruisati i veći problem nego što objektivno jeste. Da li treba da očajavamo na ramenu djeteta? Naravno da ne… Ali ne boli da budete iskreni.
Time što ćemo sa njima da podijelimo da smo zabrinuti i načinom kojim ćemo rješavati problem utabaćemo stazu kako da se izbore sa zabrinutošću.
Priredila: Katarina Savić
Akos.ba
