Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija" (Page 22)

Poezija: Život je samo putovanje

Život je samo putovanje, Ponekad uspješno, Ponekad manje. Kofer u ruci Od jedne do druge Stanice vuci. U njemu uspomene, Uspjesi, grijesi I razne sitnice Što život znače. Ponekad ne znaš Ni sam gdje si, Drugi ti vedre i oblače. Život je samo putovanje Gdje kartu plaćaš

Poezija: Nova godina

Tri, Dva, Jedan... Na šest nula Prolomi se zaglušujuća buka! Galama, jaukanje, vriska... Od siline udara iz postelje ustah. Drama!, u "najluđoj noći" Dodajem - u pravom smislu riječi Natjecanje u ludosti I nema granice, a da se ne prekorači. Kada se izgubi osjećaj unutrašnji I zlo

Poezija: Ispraćaj

Kad Gospodar svemira odredi I crna zemlja tvoje kosti otkrije Onima koji za tobom dugo tragahu Pratiti ću te davno ispraćenog. Moje ruke više nisu dječije kakvim si ih ostavio Milovat ću zeleni tabut odraslim rukama a ti ćeš znati koliko su tvoje. Pratiti ću te davno

Poezija: O bajramskoj pobjedi Reprezentacije BiH

Zemljo draga, zemljo tisućljetna, večeras si ushićena i posebno sretna , doživjela si pobjedu u velikom danu, suze nam radosnice nikako da stanu. U bajramskom ozračju, u dovama igrača , pokazala si dušmanima da si od njih jača , Bog se dragi smilovao,uslišao nam

Poezija: Bošnjače, budi što jesi!

Bošnjače, Bošnjaninu, Sine Bosne ponosne; Ovdje u domovini Ili tamo negdje daleko Pod nebom tuđe otadžbine -   Budi što jesi U zemlji koja je tvoja, Ti drugog ognjišta nemaš. Ma gdje da odeš, Bosni se vrati; Tu

Poezija: Kraljevini Bosni

Slagali su i još uvijek nam lažu Kroz svaki stećak oni kažu Da granica Bosne nije prije bilo A niko ne zna Da istinu srce je skrilo Pred jednim i dragim Bogom K‘o bosanski ljiljan Nad kraljevskim grobom Zemlja moja

Poezija: Emina Avdagina

Ja sirota u Vakufu gradu, ljubljah mladog Avdagića Avdu. Ljubav naša daleko se čuje al’ mi stari Selim poručuje: Oj Emina, Mehmedova ćeri ja ću tvojima doći do večeri. Tražiću te od tvojega baba neću za te ja žaliti blaga. Dođe Selim i ponudi blago, crno blago ne

Poezija: Ja znam ko sam (Bošnjak)

Ko su to oni da mi  sudbu kroje, Ja znam da sam sin zemlje ove Bosne dobre i ponosne.   Bošnjak što jezikom bosanskim govori, U vjeri islamu odgojen, Bosanskim somunom nahranjen I rosom sa brda bosanskih napojen.   Evo,

Poezija: Starački dom

Nakon mnogo dana priče Ubjedio sin je oca Da život mu ljepši bi' će U toj zgradi poput dvorca                               Što poželi tamo ima Prijatelja prije svega Toplo,

Poezija: Korak do smrti

Svako svoje breme na leđima prti, okusi tegobe, okusi ljepotu... I korak po korak, izmiče životu, I korak po korak, sve je bliže smrti. A samrtni sati kada se primaknu i ledenim dahom tijela nam dotaknu, dok umorna duša od tijela se dijeli, tad posljednjim bljeskom vidiš život

Top