Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija" (Page 20)

Poezija: Najdraži gost

U kući se našoj staroj Ovom gostu radovalo, U sobice na čardaku Sve najbolje prostiralo. Učili me odvajkada, Ne postoji dražeg gosta Kojemu se insan nada, Od mjeseca lijepog posta. U godini mnogo dana Čovjeku je svakom dato, Ali mjesec ramazana, Kao među gvožđem zlato.

Poezija: Cipele moje

Cipele moje Žurnim korakom grabe, Al' džabe, Izmiče život. Njega se ne tiče Što ne mogu stići, Ni brže ići, Ni poprijeko k'o neko Put prekratiti. Preko prečice Pješice, Lako se sunovratiti. Godine curile A one žurile. Sve od sebe dale Tražeći zlato. Na kraju, s nogu U

Poezija: Imam čudnog komšiju

(kako nepraktičar gleda na vjernika praktičara – šaljivo)   Imam čudnog komšiju, obrazovan pravo, al' još ni sa jednom nije noć prespav'o.   Ništa prije braka, moj se komšo kune, klanja svaki vakat, e to ne razumijem.   Ne koristi kamatu, musliman je

Poezija: Samo to nam Bože daj!

Da ne bude više rata da ne kasni nikom plata, da nam Balkan mirno spava bez užasa i poplava.   Da se momci redom žene i da svima bolje krene, da se žena uvijek 'štiva kraj svog muža slatko sniva.   Da nas vjera objedini

Poezija: Rudari

Duboko iz utrobe zemlje, izviru k'o marljivi mravi, svoja garava lica nose, da ih umije svjetlost dana.   To su vrijedni rudari, što za umor i znoj ne znaju, oni udišu prašnjavu havu, za kruh od zlatnog žita.   U mraku ćutke rade, dok lampa

Kolica moja prepreka nisu – život pjesnikinje Fikrete Karić

“Počela sam pisati 2003. godine, onako, samo za svoju dušu te nisam primjećivala da se vremenom nakupilo tih tekstova. Pišući u želji da to što napišem bude poruka svijetu oko mene, da vrijedi živjeti i proživljavati život, radovati mu se i biti u njegovim tokovima. Poezija je vremenom postala

Poezija: Armija, ti i ja

Devedeset i druge, petnaestog aprila, dobila si Bosno snažna krila, k'o feniks dignula se iz pepela i dima, samo jednu Armiju Bosna ima.   Branila je krvlju od svakog dušmana, bila Bosni njena najveća brana, osmijeh joj na lice vraćala, dok je u najveći bedem Bosne stasala.

Poezija: Riječi

Postoje riječi svilene, nježne Ljubavnog zova, prepune čežnje Ali i one opore, ljute Koje su ljepše kad se prešute.   Svaka je riječ u drugoj boji Crvena, žuta, šta kojoj stoji Psovke su crne, iskrene bijele A sive one koje ih dijele.   Imaju riječi određen oblik Blage okrugle, a

Poezija: Pokajanje

Zašto ovoliko zvijezda Nisam ranije vidio Zašto ovakvu tišinu Nisam nikada čuo Ah o prokleti snovi Koliko li sam to noćnih molitvi propustio   Uvijek se Sunce radja Prije nego što se ja budim A ja sanjam u noćnoj mori Prije nego što se ono radja Kukavicu jednu  Koja pjeva

Top