Umjetnost

‘Na Drini krvavi Višegrad’ VIDEO

Čuo sam i čitao sam mnogo o zločinima koji su učinjeni nad mojim narodom, nad Bošnjacima u zemlji od naše patnje krvavoj. Nakon nekih knjiga u vedar ljetni dan iz kuće izlazio a samo crno vidio, kao da je noć, ko da nema ni mjeseca ni zvijezda i kao da Sunce nikad neće izaći.

 

U sebi, muški i vojnički, oplakao sudbine hiljada nana i deda, majki i očeva, braće i sestara, kćeri i sinova. Oplakao ćutke, bez suza, samo s pokojim uzdahom u snu i babin šehadet ni blizu tada svjestan kolika je sreća i dar Božiji bio što je imao pušku u ruci i mogućnost da u borbi život da.

 

Gledao datume i usne grizao pitajući se jesam li mogao više i jesmo li mogli više da silovanih, zaklanih, živih spaljenih, do smrti tučenih… bude manje?

 

Čuo sam i čitao mnogo jer kome god se od nas Bošnjaka dogodilo i meni se dogodilo, kao što tijelo ima svoj DNK-a tako ga ima i narod i šta god se nekom iz tog naroda desi u gen mu se utka. I što sam više slušao i više čitao to sam jače shvatao da malo čujem i malo čitam, jer zločina je toliko da je riječi malo i knjiga malo i slova malo da ga opričaju.

 

Danas sam po prvi put u sopstvenoj se koži nečistim, poganim da iskreno kažem osjetio i poželio požurit do prve vode da se okupam, gasulim, istigfar donesem i šehadet proučim.

 

Odgledao sam film Avde Huseinovića NA DRINI KRVAVI VIŠEGRAD. Progovoriše slike zvjerstva što ni zvijerima svojstveno nije, slike što vape da govoru vični nove riječi potraže, riječi koje kad se čuju i kad se izgovore snu na oči ne daju, zaboravu nit osmijehu.

 

Prođoše mi kroz sjećanja Memiševići, Karišici i mnogih drugih prezimena dragi insani što im po kućam noćevah i ko imam uz ramazan teravije klanjah u Omeragićima, Prelovu i susjendim selima višegradskog kraja.

 

Zamuti mi na bistru vodu Drine krv viđenog sjećanje. Prljav se svakim trenom zaborava u ovim poratnim godinama osjetih i svakim povlačenjem u vremenima ratnim. Kriknu ponor bola i svi mostovi sopstvenih kompromisa sa životom.

 

Poželjeh se vode dotaći, slabost ljudsku sa sebe oprati, istigfar iskati i šehadet proučiti. Dužan sam toliko za svoja višegradska sjećanja. Za onih trideset iftara, trideset snova i tri stotine viešgradskih insana što upoznah.

 

I nije pitanje koliko jesam a koliko nisam kao insan kriv! Ne! Pitanje je koliko se žrtve našeg naroda u svakom danu , svakom komadiću vremena sjetim i koliko s tim sjećanjem živim!

 

Na Drini krvavi Višegrad, na Balkanu krvava Bosna, na Zemlji krvava pravda.

 

Izreče narator u filmu imena onih koji ne doživješe „ da drže časove historije i danima opstanka zbore“.

 

A ko to danas drži časove historije i ko to o danima opstanka zbori?

 

Avdo Huseinović zbori! Zbori još jedna četa Avda i četa Huseinovića.

 

Veliko za njih kao ljude, kao jedinke! Malo za ono što se desilo!

 

Jesmo li preživjeli da zaboravimo?

 

Jesmo li zaboravili da nam se ponovo desi?

 

Na Drini krvavi Višegrad, Srebrenica, Žepa, Foča, Nevesinje…

 

Ne može se vratiti prošlost, nikad nam se ovakva i ne vratila da Bog da!

 

Ključ od ove dove, njeno amin, mnijem u našem je pamćenju.

 

Hvala Avdi za ovaj film, za ovo podsjećanje, hrabrim borcima Bosne što mnoge bosanske mostove nećemo pamtiti po klanju a rijeke ispod njih po tjelima zaklane nejači.

 

Preporučujem svakom Bošnjaku i Bošnjakinji da nađe vremena i odgleda ovaj film. U ime zaklanih nana i deda, majki i očeva, braće i sestara, tek rođenih kćeri i sinova koji još nisu ni progledali bili kad su u Avdinu priču na krilima dženetskih ptica prhnuli. 

 

Piše: Esad Bajić

medzlis-konjic.com

 

{youtube}9HI5FIGeoZk{/youtube}

 

Povezani članci

Back to top button