Može li ramazansko ozračje ujediniti Bošnjake i naše političke lidere

U izuzetno teškim vremenima u kojima se nalazimo i geopolitičke prilike koje su na vrhuncu krize koja nije viđena još od kraja Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su na prekretnici kada su u pitanju njihove sudbine i poluge moći u jedinoj im domovini Bosni i Hercegovini.

Dušmani naše domovine sinhronizovano rade na njenoj destabilizaciji boreći se svim sredstvima da je pokažu kao nefunkcionalnu zarad svojih ideoloških ciljeva, velikohrvatskih i velikosrpskih ideja, a Bošnjaci, zarobljeni u vlastitim antagonizmima i animozitetima, ne rade ništa po pitanju političkog i nacionalnog jedinstva.

Hrvatska opozicija srdačno podržava Dragana Čovića u pregovorima oko izbornog zakona, srpska opozicija se trudi biti veći četnik od Dodika u svojim istupima braneći one koji su činili zlo, a Bošnjaci jedni druge putem društvenih mreža i medija kojima vladaju, ne birajući riječi, optužuju, vrijeđaju, omalovažavaju i šta sve ne.

Slika na kojoj se gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković i direktor MUP-a RS Dragan Lukač srdačno rukuju, obilježila je tridesetu godišnjicu formiranja MUP-a RS i Dana policije. To je isti onaj Stanivuković koji je galamio i isti onaj Lukač koji ga je ošamario u NSRS. Postavlja se pitanje zašto su oni pored svih prijašnjih neslaganja tako srdačni? Zato što je njihova ideologija “četiri s” (Samo sloga Srbina spašava) i što znaju kada treba biti zajedno i kada vlastite nesuglasice primiriti. A Bošnjaci, taj ponosni narod, koji je dušmane u posljednjem ratu golim rukama pobijedio onda kada im je svijet vezao ruke i uveo embargo na oružje, sada jedni drugima vežu ruke, međusobno se optužuju i klevetaju.

Na jednoj od svojih mnogobrojnih i izuzetnih hutbi, Izet ef. Čamdžić je između ostalog rekao kako su u istom safu različitih političkih partija dužnosnici i pitao se gdje taj saf nestane kada se iz džamije izađe. Ovi što su u safu, iz džamije kada izađu su neprijatelji i protivnici i radi vlastitih interesa rade jedni protiv drugih. I ne samo Izet ef. Čamdžić, već mnoga naša ulema je kroz historiju potencirala i potencira jedinstvo Bošnjaka, i danas je isto tako, jedinstvo muslimana je kur’anski imperativ, kao i put našeg uzora i poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Razmišljajući o ovoj temi naišao sam na brojne primjere najvećih islamskih autoriteta iz daleke historije i čuvenih generacija, u kojima se zabranjuje rušenje autoriteta imama i vladara pa makar on bio i nepravedan, smatraju da je poslušnost vladaru i imamu sastavni dio poslušnosti Allahu, sve dok ne pozivaju na grijeh. Nije teško zaključiti kako je najpreče jedinstvo naroda i da je propasti jednog društva prethodila anarhija, o čemu smo svjedočili u nekim arapskim zemljama.

Istina, ne možemo ni očekivati velike promjene naših političkih lidera, sve dok narod iz najnižih slojeva društva ne počne mijenjati sebe, zato što je i to kur’anski imperativ u kojem Allah kaže da neće promijeniti stanje naroda dok se taj narod ne promijeni. Ne možemo imati poštene političare ako dajemo mito policajcu, doktoru, profesoru, ne možemo imati pravedne lidere, ako ni sami nismo takvi prema onima kojima smo pretpostavljeni, ne možemo očekivati da nam budu čiste ulice ako smo mi ti koji ne vodimo računa o našoj okolini, ne možemo očekivati red ako činimo nered.

Kada mi kao pojedinci budemo gradili sebe i društvo na etičkim i moralnim normama, tada ćemo i dobiti pretpostavljene koji će učiniti da nam životni standard bude bolji, da imamo bolje zdravstvo, ekonomiju, zakonodavnu vlast.

Krajnje je vrijeme da poslušamo našu ulemu, vjerske autoritete i obrazovane i stručne ljude, da zbijemo naše safove i izvan džamija, da shvatimo konačno da našem neprijatelju nije bilo u prošlosti bitno idemo li u džamiju ili ne, već im je bilo bitno samo muslimansko ime, kao kriteriji da nas ubiju. Bošnjaci su narod koji nema pravo da bude razjedinjen i neka je jasno svakom Bošnjaku, nema pomoći ni od Istoka ni od Zapada dok sami sebi ne pomognemo.

Ramazan je prilika da se čovjek preispita, donese pomake u svom životu i iz ramazana izađe bolji nego što je bio, pa je, nadati se, ovaj ramazan prilika da Bošnjaci konačno shvate da su jedni drugima najpreči.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza