Svjetski dan učitelja u Tuzli: “Iako obezvrijeđeno, ponovo bismo izabrali ovo zanimanje”
Učitelji i nastavnici, nekad su uživali veliko poštovanje i ugled u društvu, a danas su, tvrde, na društvenim marginama i njihov se rad malo cijeni
Povodom Svjetskog dana učitelja danas je u Bosanskom kulturnom centru Tuzla priređena svečanost u čast prosvjetnim radnicima, a 20 njih iz osnovnog i srednjeg obrazovanja dobilo je specijalno priznanje, nagradu za životno djelo, javlja Anadolu Agency (AA).
Učitelji i nastavnici, nekad su uživali veliko poštovanje i ugled u društvu, a danas su, tvrde, na društvenim marginama i njihov se rad malo cijeni. Ipak, opet bi, da mogu, birali isto zanimanje.
“U martu iduće godine idem u penziju i rad sa djecom je nešto što bih uvijek izabrala i preporučila. Da mogu, ponovo bih opet izabrala ovaj poziv koji je danas obezvrijeđen. Prije 40 godina, u decembru 1975. godine održala sam svoje prvo predavanje u tuzlanskoj Osnovnoj školi ´Husino´ i sjećam se da smo imali pripremu pred pismenu vježbu”, sjetila se Mirsada Ahmetović, nastavnica bosanskog jezika u OŠ ˝Brčanska Malta˝ u Tuzli i dobitnica je nagrade za životno djelo.
Nastavnica Ahmetović se sjeća da su prije 40 godina i dječije želje bile drugačije u odnosu na želje današnjih osnovaca.
“Husino je specifična sredina, u kojoj ima mnogo rudarskih i poljoprivrednih porodica. Učenici šestog razreda tada su na času kulture izražavanja iznosili svoje želje, koje su se najvećim dijelom odnosile na posao roditelja. I tada se vrlo teško živjelo, a mnogi su željeli da se tata zdrav vrati iz rudničke jame i da porodica bude na okupu tokom proslave Nove godine. Bilo je i onih koji su željeli bicikl, koji je tada bio najveća želja. Danas neki moji učenici žele nove laptope i želje su im potpuno različite, ali to je razumljivo s obzirom na savremena dostignuća”, kazala je Ahmetović.
Prosvjetari ističu da prenošenje znanja nije jedino što oni rade na časovima, nego je važno odgojiti poštene generacije koje prepoznaju prave vrijednosti.
“Posebno mi je drago što sam časove Bosanskog jezika koristila za podučavanje o humanosti. Svaki razred radio je vodeći se motom ´Svi za jednog, jedan za sve´ i veoma me veseli kada sami uoče nepravdu ili se jave da organizuju akciju pomoći. Sve su to dobra djeca, dobri studenti, a neke bivše đake susrećem kada dovode svoju djecu na upis u školu. Mnoge od njih ne prepoznam, ali uglavnom mi se lijepo jave i pozdrave me”, navela je Ahmetović, naglašavajući da učitelji i nastavnici sve svoje probleme trebaju ostavljati ispred učionice.
I prosvjetari su, podsjeća Ahmetović, ljudi koji imaju dobre i loše dane, ali ‘pametne glavice’ to ne bi trebale primijetiti.
Alma Kurtić, nastavnica harmonike u gračaničkoj Muzičkoj školi “Hasan Kikić”, ponosna je na učenike koje podučava od 1987. godine.
“Ovo je plemenit poziv, za koji je važno voljeti ga i voljeti djecu, pa rezultati neće izostati. Inače, nastojim da moji učenici budu dobri ljudi i da ih odgajam i usmjeravam u tom pravcu. Ne moraju naučiti da sviraju. Neka nauče slušati i razlikovati muziku i ja ću biti zadovoljna, a vjerujem i njihovi roditelji˝, izjavila je Kurtić.
Bešlaga Mehić, profesor matematike i fizike u Mješovitoj srednjoj školi Teočak, izjavio je da je nagrada za životno djelo veliko priznanje za sav rad i trud koji je uložio educirajući generacije 33 godine. Ujedno, ističe Mehić, ovo je priznanje i za školu u kojoj radi.
Govoreći o tome šta je važno za svakog prosvjetnog radnika, Mehić je rekao: “Dobar učitelj se rađa, ali i postaje. Motivacija, volja i znanje trebaju biti podjednako zastupljeni.”
Osim Ahmetović, Kurtić i Mehića, nagradu za životno djelo dobili su još i: Fata Alihodžić, Adem Bajrić, Jasna Durmić, Goran Gak, Gordana Kapidžić, Nesima Krdžalić, Atifa Kunosić-Mukić, Nihad Nožinović, Mara Pavlović, Mira Pejić, Ediba Pozderović, Hasan Rahmanović, Ramiz Smajilbašić, Munevera Šestan, Esad Vikalo, Slavica Zec i Miradet Zulić.
Akos.ba
