Sve bude i na kraju prođe

Uslijed iskušenja i nedaća koja su sastavni dio naše dunjalučke svakodnevnice, shvatamo da su naši životi ispunjeni preprekama, koje ipak koliko god da su teške prolaze. Studentima prolaze dani ispunjeni izazovima i traganjem za znanjem, za koje oni sa razlogom mogu tvrditi da su ispunjeni stresom i nelagodom, ali ipak i ta nelagoda na kraju bude i prođe. Period u kojem tražimo opskrbu putem odgovarajućeg posla, shvatamo također kao još jednu prepreku, za koju mislimo da je nepremostiva.

Ipak, kada stupimo u radni odnos, shvatamo da i ta neizvjesnost bude, ali ipak na kraju i prođe. Tako je i sa ostalim životnim etapama i svim  stvarima koje isčekujemo – budu i prođu.

Sastavni dio života

Poruke koje primamo nakon spoznaje da sve prolazi i da se sve mijenja tokom određenog perioda uče nas da je to jednostavno sastavni dio našeg života. Prolaze loše, ali i dobre  stvari u to sigurno nema dvojbe, ali namće se pitanje kako da racionalno promislimo i to shvatimo?

Veoma teško, jer da je tako, manje bi bilo razočarenja koja spopadnu ljude nakon što se određena situacija ne završi baš dobro po njih. Ne bude sve uvijek onako kako želimo, a definitivno je tačno da ni sami ne možemo da shvatimo šta je najbolje za nas u određenom trenutku. O tome nam govori i Uzvišeni Allah:

”Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; a nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” ( Al – Baqara, 216. )

Upravo, ova Allahova poruka treba da nam bude uvijek na umu kada se nešto „odigra“ onako kako mi baš i nismo željeli.

Strpljenje

Ukoliko shvatimo da sve prolazi, biće nam lakše da se strpimo uslijed određenih iskušenja, jer ako smo svjesni da će nelagoda proći, strpljenje sa naše strane se nameće kao logičan slijed okolnosti.

Zbog toga nemamo izgovora za eventualno depresivna stanja – jer u konačnici  to nije ni islamski. Islamski je da se suočimo sa problemom, a ne da se predamo.

Ma koliko nam nešto bilo u određenom trenutku izgledalo nepremostivo, budimo svejsni samo jednog – sve bude i na kraju prođe.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica