Šta je sukuk?
Za razvoj bilo kojeg finansijskog sistema, neophodan je razvoj aktivnog i efikasnog tržišta kapitala. S pravom se može reći da sukuk, odnosno islamski certifikati, dominira unutar islamske finansijske industrije. Razvoju su doprinijeli i islamski fondovi, indeksi i druge grane tržišta kapitala, ali se ne mogu porediti sa sukukom čiji razvoj bilježi godišnji porast od preko 30%. Ovaj sektor islamske finansijske industrije privlači ogroman interes kako istoka tako i zapada.
Iako se o sukuku detaljno počelo pisati i govoriti unazad nekoliko decenija i iako se razvoj ovog segmenta finansijske industrije veže za 2000. godinu, ideja o sukuku nije inovacija, naprotiv njegova upotreba se veže čak za prvo stoljeće po Hidžri (7.-8. stoljeće).
Riječ sukuk je množina od riječi sukk koja u arapskom jeziku znači spis, dokument, priznanica, ček, obveznica. Značenje riječi sukuk veže se za certifikate ili vrijednosne papire koji predstavljaju finansijske obaveze koje nastaju iz trgovonskih ili drugih poslovnih aktivnosti.
Često se prevodi i kao islamske obveznice, aludirajući time na konvencionale obveznice, bonds. Definicija koju nudi Organizacija za računovodstvo i reviziju islamskih finansijskih institucija AAOIFI je: „certifikati o jednakoj vrijednosti koji ukazuju na nedjeljive dionice u vlasništvu materijalne imovine, plodouživanja i usluga, imovine pojedinih projekata ili posebnih investicionih aktivnosti“.
Konvencionalne obveznice predstavljaju ugovor o dugu između dužnika (emitenta, izdavatelja obveznica) i zajmodavca, investitora prema kojem se izdavatelj obavezuje da će osigurati glavnicu kredita plus kamate vlasniku obveznica u zamjenu za pozajmljena sredstva. Do razvoja sukuka je došlo jer investiranje putem konvencionalnih obveznica nije dozvoljeno, prije svega zbog njihove baziranosti na kamatu. Druga razlika jeste da mobilizacija finansijskih sredstava putem obveznica ne podrazumijeva da će se ta sredstva koristiti u etičke i društvene svrhe, dok se kod sukuka nalaže korištenje i ulaganje sredstava isključivo u dozvoljene aktivnosti i projekte.
Ipak glavni razlog pojave sukuka na tržištu se uglavnom veže za neuspjeh postojećeg tržišta da ponudi instrumente koji će zadovoljiti potrebe islamski-orijentiranih investitora, koji su željeli investirati svoju ušteđevinu u kompatibilne finansijske istrumente. Dakle glavna razlika između konvencionalnih obveznica i sukuka leži u načinu na koji su struktuirani i kako se stavljaju u promet. Dok su konvencionalne obveznice zasnovane na kamati, sukuk je struktuiran na temelju razmjene postojeće imovine uz određenu finansijsku naknadu. Osim toga, konvencionalne obveznice predstavljaju obični dug emitenta i stvaraju odnos kreditor-dužnik, dok sukuk predstavlja pored rizika boniteta emitenta, vlasnički udio u postojećoj ili dobro definiranoj imovini ili projektu s potpuno drugačijim skupom odnosa.
Za Akos.ba priredila: Mubera Čengić
Izvor: „Uvod u islamsku ekonomiju i finansije, teorija i praksa“, Edib Smolo
