Kolumne i intervjuiU Fokusu

Šta je građevina kolektivnog identiteta Bošnjaka

Piše: Prof. dr. Sead ŠEMSOVIĆ, šef Odsjeka za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajeva

Onakvi smo kakvo nam je društvo!

Društvo nam je onakvo kakvi smo mi!

Svaka vrsta identiteta, pa tako i kolektivni identiteti, temelji se na iskustvu. Porazi i pobjede, usponi i padovi definiraju kako pojedinca, tako i zajednice. KOLEKTIVNO ISKUSTVO nužno gradi KOLEKTIVNO PAMĆENJE, koje ne služi tek očuvanju znanja o prošlom, već se iz njega treba postepeno kristalizirati slojevitost KOLEKTIVNOG IDENTITETA. Svaka zajednica proživljava, na ovaj ili na onaj način, neki vid zajedničkog iskustva – od iskustva će nastati pamćenje ukoliko se ti doživljaji i zaključci iskustva verbaliziraju i neprestano ponavljaju kroz obrazovni sistem, medije i uopće u svakodnevnom životu. Tek verbalizacijom iskustva i njegovim ponavljanjem stječu se preduvjeti za oformljenjem kolektivnog pamćenja, a potom i kolektivnog identiteta.

KOLEKTIVNI IDENTITET temelji se na znanju, svjesnosti i emotivnoj vezi prema Državi, Narodu, Jeziku i Vjeri. Ova četiri stupa drže građevinu kolektivnog identiteta, čija se stabilnost samjerava brojem članova koji dijele iste svjetonazore o sva četiri pojma. Oni članovi zajednice koji participiraju s tri stupna identitarna pojma sudjeluju u održavanju njezine stabilnosti, dok svaka kombinacija od dva ili eventualno jednog pojma u manjoj mjeri prisutnosti ne koristi kolektivnom identitetu, a u većoj mjeri prisutnosti mu šteti.

Kolektivni identitet ne smije biti narušen životom izvan matične zemlje, već ga može i treba obogatiti dodatnim iskustvom. To jasno vidimo kod Jevreja. Jevrej je Jevrej gdje god da živi, kako u narodnosnom, tako i u vjerskom smislu. Na isti način funkcionira i Srbin, Hrvat, Albanac, Bugarin, Italijan, Pakistanac, Indonežanin… Primjeri identiteta Amerikanac, Australac, Kanađanin, Švicarac nisu utemeljeni na kolektivnom iskustvu, već na trenutnom interesu, te samim tim nisu adekvatni primjeri kolektivnog identiteta. U tim identitetima participira veliki broj različitih kolektivnih identiteta tvoreći interesnu zajednicu.

BOŠNJACI svoj identitet temelje na pojmovima Bosna, Bošnjaci, bosanski jezik i islam. Bez obzira na to da li žive u državi Bosni i Hercegovini, u domovinskim zemljama – Sandžak: Srbija i Crna Gora, Kosovo ili u dijaspori: Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Njemačka, pa do Kanade i Australije i Novog Zelanda, Bošnjaci dijele zajedničke identitarne pojmove. Znanje, svjesnost i emotivna veza prema označenim idejama objedinjuju ih u snagu zajedničkog identiteta. Njihova zajednička briga za Bosnom, bošnjaštvom, bosanskim jezikom i islamom ujedinjuje ih u željama, htijenjima i ciljevima vlastitog sazrijevanja, što će se ogledati u glasanju na izborima za sve nivoe vlasti, učešću u oblikovanju obrazovnog sistema, u razvijanju naučnih disciplina od nacionalnog interesa i slično. Ukoliko žive izvan prostora Bosne, njihova iskustva iz drugih država mogu biti od iznimnog značaja za pospješivanjem vlastite svijesti o zajedničkom identitetu. Na taj način funkcioniraju svi kolektivni identiteti na svijetu.

Iako država s najstarijom diplomatskom praksom u okruženju i šire (12. stoljeće), jezikom koji je iskorišten za normiranje svih književnih jezika u okruženju (srpskog, hrvatskog i crnogorskog), stećcima koji odjednom postaju baština i drugih naroda i kultura, sevdalinkom, guslarskim pjesmama i sličnim kulturnim proizvodima koji bivaju prisvajani, moramo priznati da bošnjački kolektivni identitet, a zbog narušenog kontinuiteta pamćenja i borbe za očuvanjem i usavršavanjem, nije na nivou zrelosti srpskog ili hrvatskog kolektivnog identiteta.

ZATEČENO STANJE bošnjačkog kolektivnog identiteta nije usklađeno s temeljnim principima, posebno u slučajevima propagiranja nacionalnog identiteta bosanstva nauštrb narodnosnog identiteta bošnjaštva; neučestvovanje akademske i intelektualne zajednice u kreiranju vlastitog čitanja svih naučnih disciplina, a posebno onih od nacionalnog interesa (historija, književnost, lingvistika…), već pristajanje na orijentalističku, beogradsku ili zagrebačku perspektivu posmatranja stvari; smanjeno učestvovanje dijaspore u izborima, posebno za općinsku vlast onih gradova i općina koji su etnički očišćeni progonom i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva; sunovrat obrazovnog sistema kojim se grade identitarno bezlične generacije bez pamćenja.

Sve pobrojano i puno toga drugog nužno je uskladiti s temeljnim principima kolektivnog identiteta s početka teksta, bez promjene lične svijesti, niko ne zaslužuje da mu bude bolje, jer onakvi smo kakvo nam je društvo, a društvo nam je onakvo kakvi smo mi!

stav.ba

Povezani članci