Šta je čovjekovo najveće dostignuće?

Piše: dr. Selman el-Avda

Gospodaru moj, daj mi čvrsto vjerovanje kao kod djece…

Moje dijete je povikalo: Gospodaru, spusti kišu… te biserne suze lile su niz njegovo čisto i nevino lice… ponavljalo je svoje riječi… kiša je počela padati… kako je više dovilo, kiša je bila sve jača… čvrsto je vjerovalo, bez imalo sumnje da kiša koja se spušta je uslišenje njene dove… Šta tebe spriječava da misliš i vjeruješ tako?
Jednom me je posjetio dr. Lorens Bervan, američki oftamolog koji živi u Medini i ja sam ga pitao o tome kako je prihvatio islam. On mi je odgovorio: Lutao sam po svim vjerama, dok nisam postao ateista. Dobio sam dijete, kćerku, koja je imala bolest srca. Jednog dana me je njen ljekar obavijestio da je ona u beznadežnom stanju, umire. Vidio sam da njeno tijelo postaje modro, plavo. Meni su potekle suze… otišao sam u sobu za molitve u bolnici i onako, gonjen svojom prirodom, počeo sam moliti Stvoritelja: ‘Ako me čuješ, pomozi mi… ja ću Ti biti zahvalan, tražit ću Te i obožavati Te.
Suze su oblivale moje oči i lice. Ponovo sam se vratio u sobu svoje kćerke i zatekao ljekare u čudu. Stanje moje kćerke se promijenilo, počela je davati znake života i prebrodila te opasne trenutke. Nedugo zatim je napustila bolnicu i sada, potpuno zdrava, živi u Japanu.
Ova situacija ga je uputila prema Allahu, a onda i prema islamu.
Ebu Salih je jedan moj dobri učenik, živi u Londonu i ljekar Pakistanac je. Posjetio sam njegovog starog oca. Ebu Salih mi je ispričao o problemu s kojim se susreo u mladosti i za koji se pokajao. Došao je u Mekku i jedina njegova dova bila je da mu Allah oprosti i da mu da znak koji će mu ukazati na Allahov oprost i zadovoljstvo. Vratio se u London, tragajući za ovim znakom… Nije znao šta da iščekuje. Jednog dana je otišao na džumu-namaz u mesdžidu. Na vratima je susreo nekog crnog čovjeka kojeg je obuzela srdžba. Upitao ga je šta je razlog njegove srdžbe, a on mu je odgovorio: Tražio sam od imama da me poduči islamu, želio sam primiti islam, a on je želio prvo me naučiti urdu jezik. Kakve veze imam ja sa urdu jezikom?! Onda ga je Ebu Salih poveo sa sobom, podučio ga Fatihi i šehadetu, tako da je on, ali i desetine drugih prihvatilo islam njegovim sebebom. Taj događaj je smatrao znakom da mu je Uzvišeni Allah primio pokajanje jer mu je otvorio vrata dobra, a vrata dobra i pokajanja su otvorena sve do Sudnjeg dana.
Kada imaš živo srce, koje je svjesno Allahovog postojanja u svakom trenu, u svakom pokretu i trenutku mirovanja, tada će se promijeniti i tvoj pogled na život i njegove tokove. Promijenit će se tvoji standardi, principi po kojima vrednuješ stvari i pojave, po kojima nešto prihvataš ili odbijaš.
Trebaš se obraćati Allahu, a ne onima koji tvrde da Ga predstavljaju i zastupaju na zemlji, koji žele govoriti u Njegovo ime i preko kojih se, navodno, trebaš njemu približavati… Obrati se Njemu direktno, pozovi Ga, ispričaj Mu svoje probleme… Svojim jezikom, suzama i srcem Mu se požali. Budi svjestan da On čuje tvoj glas, On sve zna, milostiv je… Zbog toga Ga često dozivaj Njegovim lijepim imenima… praktikuj to ako želiš da ovaj osjećaj ostane trajan u tvome životu… da ga budeš svjestan danonoćno. Nekada možeš biti sa ljudima, šaliti se i razgovarati, a u isto vrijeme, duboko u svome srcu, biti svjestan Allahove blizine i kontrole… udahni duh živosti u tvoje tradicionalne riječi i vidjet ćeš u njima potpuno novo značenje.
Najveće otkriće u historiji čovječanstva jeste blizina sa Uzvišenim Allahaom i uživanje u tihim trenucima šaputanja i osamljivanja sa Njime.
Istinski je svakog dobra uskraćen onaj ko napusti dunjaluk, a nije okuslio ljepotu osamljivanja sa Uzvišenim Allahom, osamljivanje u zikru, dovi i ibadetu Uzvišenom Gospodaru.

islamdanas.net