Celer (Apium graveolans) je dvogodišnja kultura koja u prvoj godini stvara zadebljali korijen, peteljke i listove, a u drugoj, nakon razdoblja niskih temperatura cvjetnu stabljiku, cvat, cvijet i plod.
Kao povrće koriste se tri varijeteta: Apium graveolans var. secalinum – listaš kod kojeg se koristi samo lišće, zatim Apium graveolans var. dulce – rebraš ili bjelaš kod kojeg se koriste lisne peteljke i lišće, a on je u posljednje vrijeme sve popularniji te Apium graveolans var. rapaceum – korijenaš, s velikim okruglim korijenom.
Celer ima nisku kaloričnu vrijednost, zbog velikog sadržaja eteričnih ulja intenzivnu aromu, a posjeduje i ljekovita svojstva. Kod nas se najčešće proizvodi iz presadnica zbog duge vegetacije.
Uzgoj presadnica u zaštićenim prostorima
Celer se pretežno uzgaja iz presadnica, a razlog tome su duga vegetacija i sitno sjeme. Presadnice se uzgajaju u zaštićenom prostoru na temperaturi od 16°C. Ako ga želimo posijati prije maja, onda se sije u zaštićene prostore. Prije sjetve, sjeme se preporučuje namočiti u mlakoj vodi i ostaviti dan do dva na svjetlu jer će to potaknuti brže klijanje.
Ako celer želimo uzgojiti pikiranjem, potrebno je 5 g sjemena posijati u sandučiće koji će zajedno činiti 1m2. Nakon mjesec dana razvit će se oko 8.000 biljaka s prvim listom. U gredicu se pikira od 400 do 600 biljaka na m2, najbolje u blokove veličine 4×4 ili u kontejnere s pregradama.
Celer pripada skupini termofilnih kultura pa prema tome noćne temperature ne bi trebale biti ispod 13°C tokom presađivanja, a dnevne od 18 do 25°C. U fazi razvoja zadebljalog korijena nedostatak vlage može imati negativnu posljedicu jer povećava sadržaj celuloznih vlakana i smanjuje kvalitetu korijena. Toekom uzgoja tlo nikako ne smije presušiti pa je često tokom sušnih perioda potrebno navodnjavanje.
Presađivanje na otvoreno krajem maja
Prostorije s presadnicima se sedam dana prije presađivanja na otvoreno trebaju prozračivati, ali i postepeno izlagati sunčevoj svjelosti, kako bi se biljka prilagodila vanjskim uslovima. Celer se presađuje na otvoreno krajem maja i početkom juna.
Razmak između redova je 50 cm za korijenaš, a 40 cm za rebraš i listaš. Sadi se na istu dubinu kao što je bila kod uzgoja sadnice, nikako ne preduboko. Korijenaš je potrebno posaditi “labavo”, kako bi imao prostor za širenje.
Ovo povrće može se direktnom sjetvom sijati nakon proljetnog, odnosno zimskog povrća kao što su zelena salata, luk ili špinat,.
Uzgaja se na dubokim i srednje teškim tlima bogatim humusom
Celer se ne preporučuje saditi na istoj površini četiri do pet godina, s time da se na tom mjestu ne sade ni druge biljke iz porodice štitarki (mrkva, peršun, pastrnjak i sl.), kako se ne bi prenosile gljivične bolesti i nematode. Tlo u koje se vrši sadnja celera treba biti dobro pripremljeno, zrnato i neutralne kiselosti uz dobre vodo-zračne odnose kako bi se biljka mogla razvijati i rasti. Najbolje mu odgovaraju neutralna, blago kisela ili blago lužnata tla s pH od 6.5 do 7.5.
Najbolje uspijeva na tlima bogatim organskom tvari pa se u jesen preporuča pognojti tlo s 45 do 50 t/ha stajskog gnoja.
Celer u vegetaciji stvara veliku lisnu masu i zadebljali korijen i radi toga troši puno hraniva.
www.agroklub.com
