Sjećanje na pet miliona Kazahstanaca koji su umrli od posljedica sovjetske politike izgladnjivanja

Piše: Meiramgul Kussainova 

Više od pet miliona ljudi umrlo je od posljedica politike izgladnjivanja sovjetske vlasti provođene u prvoj polovini 20. stoljeća kako bi Kazahstan očistili od kazahstanskih Turaka, javlja Anadolu Agency (AA).

U Kazahstanu se 31. maj obilježava kao Dan sjećanja na žrtve političke represije, progona i gladi koji su provođeni za vrijeme vladavine lidera Sovjetskog Saveza Josifa Staljina.

U prvoj polovini 20. stoljeća, boljševik Filip Gološekin imenovan je Staljinovim zapovjednikom Kazahstana, druge najveće države u Sovjetskom Savezu.

Gološekin, koji je imenovan prvim sekretarom Komunističke partije Kazahstana, počeo je provoditi politiku “male oktobarske revolucije” u toj zemlji odmah nakon što je stupio na dužnost.

Gološekin je donio takvu odluku, oslanjajući se na činjenicu da je većina lokalnog stanovništva na tom području živjela na selima i bavila se stočarstvom.

Odlukom, koja je u prošlosti bila poznata kao kolektivizacija, a čiji cilj je bio da se Kazahstanci prilagode sjedilačkom načinu života, oduzeta je stoka koja je bila jedino sredstvo za život ljudi srednje klase, kao i bogatih seljaka.

Prema statističkim podacima, broj goveda u Kazahstanu prije kolektivizacije iznosio je 45 miliona, ali je u roku od samo nekoliko godina ta brojka pala na četiri miliona.

Ova situacija dovela je do događaja poznatih kao “Velika glad” u periodu 1930-1933. U zemlji je oko 2,5 miliona, od ukupno šest miliona ljudi, umrlo tokom ovog perioda gladi.

– Cilj totalitarne vlasti bio očistiti ogromni teritorij od Kazahstanaca –

Prof. dr. Mekemtas Mirzahmetov, koji je tokom “Velike gladi” imao samo tri godine, za AA je ispričao bolnu, ali istinitu porodičnu dramu koju je doživio sa svojom majkom tokom tog teškog perioda.

Ispričao je da su imali najljepšu kuću u selu, jer je njegov otac bio dobar i poznat majstor.

“Čak je jedan ugao naše kuće bio prekriven zlatom. Zbog toga su nas svrstali u kategoriju bogate porodice, a inspektori su nam nekoliko puta dolazili u inspekciju. Kasnije nam je kuća i zapaljena. Otac je poslan u zatvor kao ‘neprijatelj naroda’. Majka, mlađa sestra i ja smo ostali bez ičega”, kazao je.

Kasnije su se odlučili preseliti kod njegovog ujaka u susjedno selo i krenuli su pješice, jer nije bilo nikakvih prevoznih sredstava.

“Sreli smo čopor vukova dok smo išli putem. Bio sam još dijete, ali sjećam se užarenih očiju vukova koji su se spuštali u sela zbog gladi, a sjećam se i da sam se zbog velikog straha sakrio pod majčinu haljinu. Da smo krenuli bježati, napali bi nas sve troje. Kad je moja majka to shvatila, osmomjesečnu sestru je morala ostaviti i počela je trčati, čvrsto me držeći za ruku. Dok smo bježali, zadnji put smo čuli plač sestre. Kasnije je moja majka otišla na to mjesto i samo pronašla njenu kosu”, ispričao je Mirzahmetov.

Istakao je da su od njihove 17-člane porodice samo tri osobe preživjele nakon gladi, a da su desetine porodica u njihovom selu morale pobjeći u susjedne zemlje.

Mirzahmetov, koji danas ima 93 godine, smatra da je glad bila planski osmišljenja i da je riječ o genocidu, te naglasio da je glavni cilj totalitarne sovjetske vlasti bio da očisti ogromni teritorij od Kazahstanaca, dodajući da ovo pitanje trebaju temeljito i opsežno istražiti historičari.

– Milioni Kazahstanaca umrli od gladi –

Abzal Saparbekuly, ambasador Kazahstana u Ankari, izjavio je da je blizu 70 posto kazahstanskog stanovništva umrlo tokom perioda gladi u svojoj zemlji.

Istakao je da je važno naglasiti da se tokom tog perioda nije radilo o gladi i nestašici koji su uslijedili nakon neke prirodne katastrofe.

“Moram naglasiti da je to bila isplanirano i osmišljenjo izgladnjivanje. Politika kolektivizacije sovjetske vlasti zapravo je provođena radi kontrole kazahstanskog stanovništva”, rekao je Saparbekuly.

Kako je kazao, u prvoj polovini 20. stoljeća u Kazahstanu glad nije bila samo jednom već u tri navrata.

“Tokom perioda gladi 1918., 1921. i 1930. godine ukupno je umrlo pet miliona Kazahstanaca. Ukupno 372 pobune protiv Gološekina dogodile su se širom zemlje tokom perioda 1929-1933., ali vlast je silom suzbila narodnu pobunu”, kazao je Saparbekuly.

Istakao je također da su i kazahstanski intelektualci 1937. godine postali meta Staljinove kaznene politike nazvane “Crveni teror”.

“Nakon revolucije iz februara 1917. godine, kazahstanski intelektualci počeli su se politički organizovati. Tako su osnovane stranka Alash i Vlada Alash Orda. Boljševici koji su došli na vlast u Rusiji u početku su se slagali s intelektualcima Alasha, ali nakon što je sovjetski režim konsolidovan, proveden je ‘Crveni teror’ protiv intelektualaca koji su predvodili kazahstansko društvo. Kazahstanske intelektualce optuživali su da su ‘nacionalisti’, ‘panturkisti’, ‘agenti’ i proglašavani su ‘narodnim neprijateljima’.”

Saparbekuly je kazao da su na meti bile i supruge, djeca i bliska rodbina kazahstanskih intelektualaca.

“Više od 100 hiljada ljudi je prognano, a više od 25 hiljada ljudi strijeljano je u Kazahstanu tokom perioda ‘Crvenog terora’. Supruge i djeca intelektualaca su također odvođeni u logore za supružnike narodnih izdajica”, ispričao je ambasador Kazahstana u Ankari.

Saparbekuly je istakao da je nakon što je njegova zemlja stekla nezavisnost 1991. godine usvojen zakon o rehabilitaciji žrtava političkog progona te da je, u okviru tog zakona, rehabilitovano više od 340.000 žrtava političkog ugnjetavanja i progonstva.

Podsjetio je da je 31. maj odlukom tadašnjeg predsjednika Nursultana Nazarbayeva 1997. godine proglašen Danom sjećanja na žrtve političke represije, progona i gladi kako bi se bar donekle time ublažila duboka bol i tuga u srcima ljudi Kazahstana.

Istakao je i da je i aktuelni predsjednik Kassym-Jomart Kemeluly Tokayev također naložio osnivanje državne komisije koja će se baviti rehabilitacijom žrtava političke represije.

Akos.ba